Američko brodogradilište izgradilo je 16 istih brodova, a ukupno ih je izgrađeno čak 91 u osam različitih brodogradilišta u okviru Energency Merc-hant Fleet Corporation. Među njima je i »Fenicia«, koja je po izgradnji dana u najam te je plovila u karipskim vodama dok nije dospjela u talijansko vlasništvo. Tada je održavala liniju od luka Tirenskog mora do luka Crnog mora i Dunava. Dolaskom u talijanske ruke na tom su brodu počeli ploviti pomorci iz naših krajeva. Početkom listopada 1940. godine parobrod je rekviriran, ali nije se našao na popisu državnog pomoćnog brodovlja. Naravno, plovio je iz talijanskih luka prema lukama sjeverne Afrike.

Mali konvoj

Posljednje je putovanje odmah krenulo po zlu: nakon isplovljavanja konvoja iz Taranta 6. ožujka 1941. godine, brod »Caffaro« se nasukao, pa je morao odustati od plovidbe za Tripoli. Tako su u malom konvoju ostali parobrodi »Fenicia« i »Capo Vita« u pratnji pomoćne krstarice »Attilio Deffenu«. Uz to, nakon trenutnog prekida plovidbi zbog prisustva velikog broja britanskih brodova, odjednom se na istoj ruti našlo više konvoja u obama smjerovima. Britansko je zapovjedništvo na Malti 8. ožujka uputilo u tu zonu sve raspoložive podmornice: »H.M.S. Unique«, »H.M.S Upholder«, »H.M.S. Utmost« i »H.M.S. Upright« »pokrili« su rutu Palermo – Tripoli na oko 35 milja od tuniske obale.

Ujutro sljedećeg dana razmak između parobroda bio je oko 500 metara, dok je krstarica bila ispred njih na 800 do 1200 metara. Nad njima je letio hidroavion… Nešto prije podneva podmornica »H.M.S. Utmost« ugledala je konvoj,  propustila je krstaricu te is-alila tri torpeda prema parobrodu »Capo Vita« (izgrađen 1916. kao Manchester Hero u brodogradilištu u Howdonu), brod je pogođen, a kako je bio pun municije, eksplodirao je te je stradala cijela posada.

Parobrod »Fenicia« pogodio je val eksplozije, pokrio ju je dim, a po njoj su počeli pada-ti dijelovi broda. I podmornica, iako je bila pod vodom, snažno je potresena. Kad se dim razišao, otkriveno je da nedostaje jedan član posade, kormilar Giovanni Climi, koji je ranjen.

Na brodu se razvilo nekoliko požara koji je posada pod komandom upravitelja stroja Abdona Scrobogne ubr-zo pogasila. Po brodu je padala i municija koja je uzrokovala nekoliko mrtvih članova posade, ozbiljnu štetu na trupu i nadgrađu te u strojarnici. Neki projektili nisu eksplodirali, tako je skladištar Ermenegildo Jug pronašao neeksplodirani projektil u svojoj kabini i  prisebno ga bacio u more.

Razumna odluka

Vidjevši situaciju časnici su zapovjedniku predložili da skrene u tunisku luku Sousse, ali zapovjednik je želio teret goriva isporučiti u luku Tripoli. »Deffenu« je, nakon što je ispalio granatu i dubinske bombe i potražio preživjele, krenuo za parobrodom »Fenicia«, koji je plovio prema sjeveru i signalizirao mu da plovi prema luci Sousse. Takva je odluka bila razumna jer da su nastavili prema luci Tripoli našli bi se u radijusu djelovanja podmornice, a promjenom bi zavarali podmornicu o krajnjem cilju i udaljili se od nje. Ploveći i stalno mijenjajući smjer, oba su broda krenula prema tuniskoj luci.

Oko 14 sati primili su naredbu zapovjedništva da plove prema luci Tripoli. Zapovjednici su odlučili ploviti što bliže Kuriatu kako brodovi ne bi bili otkriveni. Oko 22 sata brodovi su prestali ploviti zig-zag i ubrzo su prošli uz bovu br. 1 koja je označavala plićinu Kerkennah. Nešto kasnije naletili su na nepoznati konvoj koji je plovio u suprotnom smjeru.

Ostatak noći nije bilo problema, ali su pred jutro naletili na podmornicu »H.M.S. Unique« pod zapovjedništvom Anthonyja Fostera Colletta, koja je čekala oko 60 milja od otočja Kerkennah. Podmornica se slučajno našla na tom mjestu: 7. ožujka odlučeno je da se vrati na Maltu, ali tu naredbu podmornica nikad nije primila.

Mrlja goriva

»H.M.S. Unique« je 10. ožujka rano ujutro čuo zvukove vijka, izronio na periskopsku dubinu i odlučio napasti. Ispalio je tri torpeda prema parobrodu »Fenicia« s daljine od 1.830 metara. Nakon toga je podmornica zaronila na 45 metara dubine, a nakon dvije minute i 15 sekundi prvi je torpedo eksplodirao. Odmah su prestali zvukovi vijka. »Fenicia« se nagnula na desnu stranu, dok je na krmi izbio požar. Parobrod je bio teško oštećen, pogotovo prostor kotlova gdje je iz više parovoda sukljala pa-ra. U kratko su vrijeme bačve benzina eksplodirale.

Dok je »Deffenu« bacao dubinske bombe, »Fenicia« je plovila prema jugu ostavljajući za sobom mrlju goriva koja se zapalila. Zapovjednik je emitirao SOS, Britanci su uhvatili taj poziv i na osnovu njega identificirali brod.

Posada je pokušala spustiti u more jedini neoštećeni čamac za spašavanje: ukrcali su se u njega, ali ga nisu mogli spustiti zbog palubnih oštećenja, pa su pokušali nešto improvizirati. No sve je bilo protiv njih: nalazili su se točno na mjestu gdje je iz parovo-a sukljala para. Čamac se na kraju prevrnuo. Preostala se posada sakupila na pramcu i započela spuštanje u more konopima. Zapovjednik je os

U tom je trenutku u blizini plovio još jedan konvoj – njemački parobrodi »Alicante«, »Arcturus« i »Wachtfels«, razarači »Fulmine« i »Baleno« (izgrađeni u Rijeci) i »Turbine«, koji su vidjeli dim i odmah promijenili kurs da bi se udaljili od mjesta gdje je bila podmornica. Ipak, »Baleno« se dao u potragu za podmornicom dok je »Deffenu« spašavao brodolomce. »Fenicia« je potonula tek oko devet ujutro. »Deffenu« i »Baleno« bacili su svu zalihu dubinskih bombi, ali bez uspjeha.

Odlikovanja

Treba reći da je »Fenicia« bio prvi brod koji je potopila ta britanska podmornica koja se vratila na Maltu 11. ožujka. Prema nekim podacima na brodu je bilo 38 članova posade (33 civila i 5 vojnika), a spašeno ih je samo devet, a drugi izvori donose da ih je spašeno 14 (može biti da je dio tih spašenih kasnije preminuo).Kormilar Giovanni Climi, koga smo već spomenuli, rodom iz Rovinja, kao i upravitelj stroja Abdon Scrobogna (prema nekim izvorima rodom iz Trsta, a drugim iz Rijeke) odlikovani su Ratnim križem za vojne zasluge.

Climi Giovanni odlikovan je s obrazloženjem: »Ukrcan na parobrod u konvoju u tijeku ofenzivne akcije neprijatelja, iako ranjen i krvav, ostaje miran na svom mjestu za kormilom dajući primjer čvrstoće i volje prema dužnosti«.

Abdon Scrobogna odlikovan je pak uz obrazloženje: »Ukrcan kao upravitelj stroja na parobrodu napadnutom od podmornice efikasno je sudjelovao u izvršenju komandi manovre za izbjegavanje neprijateljskog napada. Kasnije se angažirao u gašenju požara na brodu uzrokovan padom zapaljivih dijelova s drugog broda koji je eksplodirao pogođen torpedom«.

Pomoćna krstarica »Attilio Deffenu« izgrađena je kao putnički brod 1929. godine u Sestri Ponente, a 25. stu-denog 1941. torpedirana je i potopljena od britanske podmornice »H.M.S. Thrasher« ispred luke Brindisi.