Oduvijek su ljudi brodove koristili za odlazak u bolji svijet: nekad kao slijepi putnici, nekad kao članovi posade. Meta je često bila obećana zemlja i New York. Tako su i mnogi Riječani koristili pogodnost što su u luku dolazili brodovi koji su održavali redovnu liniju s New Yorkom.

Zapovjednik bi prije isplovljavanja iz SAD-a često ustanovio da se poneki član posade nije pojavio, ali bi se posada popunila onima koji su čekali ukrcaj nakon što su ostali s nekog prethodnog putovanja. I tako je to funkcioniralo na opće zadovoljstvo.

Riječanin Roberto Fogar je 1906. godine bio pomorski strojar koji je zajedno s bratićem Giuseppeom Voltolinom otišao u SAD ukrcavši se u Trstu na parobrod »Francesca«, Austro-Americana Linea koji su utemeljila 1895. u Trstu braća Cosulich iz Lošinja. Fogar je ostavio brojnu obitelj, šestero djece, a putovanje je platio svojim radom. Ubrzo ga je uhvatila nostalgija za obitelji i nakon kratkog iskustva i s dosta dolara vratio se u Rijeku.

No, nekoliko mjeseci kasnije, na poziv bratića, ponovo plovi brodom prema New Yorku da bi određeno vrijeme radio u SAD-u, a u Rijeku se konačno vratio 1910. godine brodom »Pannonia« Cunard Linea. Cunard Line je imao monopol na prijevoz emigranata iz Rijeke prema SAD-u. Fogar nije više plovio, nastavio je raditi u brodogradilištu Danubius, a zabilježeno je da je sudjelovao u izgradnji oklopnjače »Szent Istvan«.

Suđenje Dunningu

Druga dva riječka pomorca bili su Marziale Malle i Rodolfo Decleva (zahvaljujemo njegovom sinu Rudiju Declevi na dozvoli za objavljivanje). Prvi je svoje prvo putovanje iz Rijeke za New York imao u ožujku 1907. godine poštanskim brodom »Ultonia« Cunard Linea. Brod je izgrađen za prijevoz stoke, ali je nakon samo godinu dana preuređen u putnički brod kapaciteta 675 putnika.
Zanimljivo je da je unuk Mallea, Alfredo Fucci, u posjedu dokumenta – Certificate of discharge, koji je potpisao zapovjednik broda. U tom dokumentu piše datum ukrcaja i iskrcaja, ime broda, linija i ocjena o radu te ponašanju i znanje o poslu.

O tom putovanju iz 1907. godine zapovjednik »Ultonije« ga je ocijenio s ocjenom – good, dobar, a kad je brod stigao u New York, Malle se poput ostalih iskrcao, a na odlasku broda nije se pojavio. Ostao je raditi u SAD-u, a kada je dovoljno zaradio, ukrcao se na brod »Slavonia« iste kompanije, da bi se vratio u Rijeku 1909. godine.
Na tom putovanju je bio i Rodolfo Decleva – brod je isplovio 3. lipnja 1909. iz New Yorka, a u noći između 9. i 10. svibnja brod se nasukao na hridi otoka Flores, dijelu Azorskih otoka. Nitko od putnika i posade nije stradao, a po drugim podacima ipak je stradao jedan od ukrcanih, dok je brod ostao na hridinama.

U pomoć nasukanom brodu najprije je stigao brod »Batavia« (Hamburg-America Line), a onda i »Princess Irene« (Norddeutscher Lloyd) čija je posada preuzela putnike koje je iskrcala u luci Napoli. Po podacima na brodu se nalazilo 597 osoba, sto putnika u I. razredu, 272 u II. razredu i 225 članova posade.

Zapovjednik Arthur George Dunning završio je na sudu u Velikoj Britaniji. Sud je ustanovio da je napravio veliku pogrešku, jer nije uzeo u obzir morske struje te što je promijenio predviđenu rutu udovoljavajući zahtjevima putnika prvog razreda koji su mu predali pisanu peticiju sa zahtjevom da brodom prođe što bliže Azorima. Svaka sličnost s odlukama zapovjednika broda »Costa Concordia« je – namjerna.

Pogled na otok noću

Sud je odlučio da je zapovjednik kriv, ali uzevši u obzir njegovu besprijekornu karijeru i njegovo ponašanje nakon nasukavanja pri spašavanju putnika, nije mu oduzeta matrikula pa se izvukao samo s ukorom.

U Certificate of discharge Rudolpha Decleve je nakon dugo godina otkriveno da se datumi ne poklapaju s istinom. Naime, iako se brod nasukao 10. svibnja, kako je moguće da je zapovjednik Dunning potpisao Certificate na kojem piše da se »Rudolph Decleva – angažiran 31. svibnja u New Yorku – iskrcao 12. lipnja u Rijeci«, kada brod nikada nije došao u Rijeku?
Objašnjenje je vjerojatno vrlo jednostavno: netko od časnika je unaprijed napisao dokument i dao ga zapovjedniku na potpis, ovaj ga je potpisao i kasnije ga zaboravio ispraviti. Naime, datum iskrcaja uopće nije bio važan za isplatu plaće jer je Decleva povratno putovanje u Rijeku plaćao svojim radom.

Objašnjeno je i zašto je »Slavonia« stigla do Azora noću umjesto danju, pa peticija putnika nije imala smisla, a to objašnjenje je vrlo bizarno. Brodski kuhari bacali su s krme broda pomije i ostale otpatke u more, tako da je neka nečistoća dospjela u brzinomjer, log, mali aparat s vijkom kojeg se spuštalo u more po krmi da bi se izmjerila brzina.

Kako se vijak okretao, tako je log pokazivao koliko je puta prevalio brod. No, ako je nešto ometalo slobodno okretanje vijka, on se okretao usporeno i pokazivao krivi položaj broda.
Na brodu »Slavonia« je log te noći pokazivao manje milja od stvarno prijeđenih, tako da je zapovjednik Dunning »pokazao« Azore putnicima prvog razreda u dva sata, umjesto u predviđenih deset sati. No, zauzvrat su dobili pravu avanturu – nasukavanje broda!