Često nam postavljaju pitanje kada ćemo pisati o brodovima Jugolinije i njihovim sudbinama… Nije da ih ne spominjemo, ali da bismo pisali o nekom brodu, taj brod mora imati – priču. Ovoga puta pišemo o sudbinama brodova izgrađenih u nizozemskim brodogradilištima za riječke brodare.

Parobrod »Eigen Hulp II« (3.156 gt, 1.932 nt, 5.515 tona nosivosti) izgrađen je 1917. godine u brodogradilištu N.V. Wilton’s Machinefabriek en Scheepswerf u Schiedamu u Južnoj Nizozemskoj, kao novogradnja br. 282, a brodogradilište je bilo vlasnik i menadžer.

Pogonio ga je parni stroj trostruke ekspanzije od 1.300 IKS brzinom od devet čvorova, bio je dug 99,1 i širok 14,4 metara. U rujnu 1919. predan je kompaniji N.V. Stoomvaart Maatschappij »Nordzee« iz Amsterdama koja ga je preimenovala u »Ruurlo«.

Brojne objave

Šestog prosinca 1921. godine North Foreland Wireless Station javlja: »Parobrod »Ruurlo« traži pomoć četiri milje jugozapadno od Maas Light (brod svjetionik).« Sedmog prosinca objavljeno u Rotterdamu: »Nizozemski parobrod »Ruurlo«, u dolasku iz Španjolske s teretom željezne rudače, nasukao se u Maasvlakte prošle noći.

Tegljači se ne mogu približiti, ali je uz njegov bok čamac za spašavanje. Posada je još na brodu.« Nešto kasnija objava: »Parobrod »Ruurlo« se nasukao na plažu, ali nema prodor mora. Zapovjednik javio da ga je nemoguće odsukati bez iskrcaja dijela tereta.«

Istog dana: »Čamac za spašavanje iskrcao 30 članova posade s parobroda »Ruurlo« u Maasvlakte: drugi časnik se utopio, dva kormilara su ozlijeđena. Zapovjednik je još na brodu…« Nešto kasnije: »Zapovjednik iskrcan u Hook of Holland s čamca za spašavanje.«

Sljedećeg dana, 8. studenoga: »Potpisan ugovor o spašavanju s tvrtkom L. Smit & Co., Maasluis. Spasitelji pokušali doći do broda poslijepodne, ali je bilo nemoguće zbog jakog mora…« Devetog studenoga: »Iskrcaj tereta dobro napreduje, skladišta suha, afterpeak pun mora…«

Desetog studenoga: »Iskrcaj tereta teče zadovoljavajuće (koristi se para s broda). Oko dvadeset manjih barži je oko broda. Vrijeme lijepo. Jučer je iskrcano oko 200 tona željezne rudače na barže i iskrcano u Hellevoetsluisu.«

Jedanaesti studenoga: »Iskrcano 500 tona tereta, sidro i lanac otkačeni, ali nemoguće vađenje do sljedeće proljetne plime…« Petnaesti studenoga: »Iskrcano 1.200 tona, očekuje se jača plima, pokušat će se odsukavanje.«

Dana 18. studenoga: »Prodor mora u forepeaku i afterpeaku, skladišta suha. Brod se pomakao prema sjeveru…«, pa 21. studenoga: »Tegljači »Poolzee«, »Maassluis« i »Pernis« pomaknuli brod 16 metara prema pučini. Istovar se nastavlja.«

Dana 23. studenoga: »Kompanija L. Smit & Co. je odsukala brod i oteglila ga u plovni put.«, i konačno 4. veljače: »Parobrod »Ruurlo« unajmljen za prijevoz 4.000 tona tereta iz Cardiffa, Barryja ili Newporta za Villa Constitucion (opcija Rosario), utovar 17. veljače (ugljen).«

Godine 1932. prodan je finskoj kompaniji A/B Finska Frakt Rederi O/Y iz Helsinkija, menadžer je helsinški J. W. Cadenius, te mijenja ime u »Uuras«. Tri godine kasnije, 1935., ponovo je »Ruurlo« u floti starog vlasnika. Već sljedeće godine postaje »Dinara« u vlasništvu tvrtke Brodarsko d.d. »Oceania« sa Sušaka.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata plovi u konvojima od studenoga 1941. do veljače 1946. Nakon rata, 1946. godine, parobrod je konfisciran i nacionaliziran, te dodijeljen Jugoliniji pod imenom »Split«, a u prosincu 1957. prelazi u Kvarnersku plovidbu iz Rijeke. U prosincu 1961. godine doplovio je u rezalište Sv. Kajo.

“Kediri”

Parobrod »Kediri« u vlasništvu N.V. Rotterdamsche Lloyda iz Rotterdam, menadžer je roterdamski Wm Ruys & Zonen, izgrađen je 1919. u brodogradilištu De Rotterdamsche Droogdok Maatschappij N.V. u Rotterdamu kao novogradnja br. 65.

Porinuće je bilo 23. srpnja 1918., a isporuka 20. ožujka 1919. godine, imao je 3.594 gt, 2.202 nt i 6.240 tona nosivosti, bio je dug 114,3 (110,16) i širok 15,2 metra, a pogonio ga je parni stroj trostruke ekspanzije od 1.500 IKS brzinom od 9,5 čvorova.

Zanimljivo je da je 15. rujna 1917., pri postavljanju kobilice, budući brod dobio ime »Delfshaven« po želji naručitelja Udena iz Rotterdama. Tijekom gradnje brod je prodan te je porinut kao »Kediri«.

Prodan je u prosincu 1923. i postao »Essex Druid« u vlasništvu tvrtke Essex Line Ltd. iz Londona, a menadžer je londonski Meldrum & Swinson. U listopadu 1938. postaje »Drava« u vlasništvu Jugoslavenske oceanske plovidbe d.d. iz Splita.

Tijekom Drugog svjetskog rata brod je u zakupu od 15. kolovoza 1941. do 15. travnja 1946. te plovi u konvojima. Ukazom Prezidiuma Narodne skupštine FNRJ-a od 25. studenoga 1946. brod je nacionaliziran, a ukazom od 3. prosinca 1946. preimenovan u »Podgora« i dodijeljen riječkoj Jugoliniji.

Godine 1957. brod je dodijeljen Kvarnerskoj plovidbi iz Rijeke, a početkom 1961. prodan je beogradskom poduzeću Progres kao staro željezo. Na posljednjem putovanju brod je 15. veljače 1961. doplovio u Korčulu gdje je bilo predviđeno rezanje.

No, zbog ekoloških problema parobrod je prebačen u rezalište Brodospasa u Splitu gdje je rezanje počelo u rujnu 1961.

“Liburnija”

»Liburnija« – motorni feribot duge plovidbe izgrađen u brodogradilištu Scheepswerf & Machinenfabriek »De Merwede« N.V. u Hardinxveldu (dimenzije 89,33 x 16,22 m) imao je kapacitet 110 vozila i 786 putnika.

Pogonila su ga dva dizelska stroja Sulzer izgrađena u švicarskom Winterthuru ukupne snage 4.413 kW (brzina 17,5 čvorova). Porinuće je bilo 16. ožujka 1965. godine, a primopredaja 2. srpnja 1965. Plovio je u floti Jadrolinije cijeli svoj vijek do 4. travnja 2015. kada je počelo njegovo rezanje u turskom rezalištu Aliaga.

Umjesto u brodogradilištu službena primopredaja upriličena je u – Rotterdamu, jer je s agencijom Touropa iz Münchena, organizirano prvo putovanje za 180 putnika. Pod zapovjedništvom kapetana Boža Klarina i 76 članova posade isplovio je 3. srpnja 1965. za Dover, Lisabon, Tanger, Malagu, Palmu de Mallorcu, Tunis, Cataniju, Dubrovnik, Krk i Veneciju.

»Liburnija«, inače i prvi brod Jadrolinije s pramčanim vijkom za bočni potisak, kasnih ‘60-ih ljeti je plovila na dužobalnoj liniji do Grčke, a zimi je prelazila »preko bare«, na Karibe gdje je bila uposlena na kružnim putovanjima. Jadrolinija je tada bila jedan od pionira kružnih putovanja.

U ljeto 1969. plovi, kao ploveća izložba, pod zapovjedništvom kapetana Alekseja Antoninija, za Gibraltar, Santa Cruz de Tenerife, Barbados, Cristobal, Baranquilli, La Guaira, Port of Spain, Recife, Rio de Janeiro, Santos, Buenos Aires, Montevideo…

Krajem 1970. ponovo plovi na Atlantik, a putovanje dugo 20 tisuća milja, pod zapovjedništvom kapetana Cvijeta Bezića, na liniji Valletta, Tunis, Alger, Casablanca, Bathurst, Conacry, Abidjan, Loma, Cotonou, Douala, Santa Isabel, Libreville, Point Noir, Matadi, Lagos, Tema, Monrovia, Freetown.

U studenom 1971. poduzima najduže putovanje od čak 24 tisuće milja: Las Palmas de Gran Canaria, Trinidad i Tobago, Guayana, Venezuela, Ecuador, Peru, Chile, Nicaragua, Costarica, Panama City, Honduras, Mexico, Jamaica.

U više navrata riječki HNK Ivana pl. Zajca plovilo je na svoje međunarodne turneje po Sredozemlju. Stao je gore čitav ansambl uz kamione na kojima su bili instrumenti i rekviziti.

U vrijeme Domovinskog rata, kada su Dubrovnik napadale JNA i srpsko-crnogorske jedinice, trajekt »Liburnija« je predvodio konvoj Libertas II.

Nizozemci Jadrolinije

– »Zara« – putničko-teretni parobrod male obalne plovidbe, izgrađen 1903. u brodogradilištu Rotterdamsche Droogdok Maatschappij N.V. u Rotterdamu (Zaratina, Societa di Navigazione a Vapore, Zara); 1908. »Dalmatia«, Austrijsko parobrodarsko društvo na dionice, Zadar; 1921. »Hvar« (»Dalmatia«, parobrodarsko društvo na dionice, Split); 1923. Jadranska plovidba d.d.,Sušak; 1941. »Volosca«; 1946. nacionaliziran; 1947. dodijeljen Jadroliniji, Rijeka; 6. 4. 1965. predan u rezalište Sv. Kajo

– tanker nepoznatog imena izgrađen 1934. u brodogradilištu Scheepswerf en Machinefabriek »De Biesbosch« N.V. u Dordrechtu; 1944. kao »Herta« (ili »Hertha«) potopljen u Zavratnici; 1952. izvađen, 1953. dodijeljen Jadroliniji; 1966. Mediteranska plovidba, Korčula; 1967. »Bok« (vodonosac); 1987. Adriatic Club Yugoslavia, Jezera; 1996. darovan HRM-u (brod-meta); 2006. izrezan u Šibeniku

Ostali Nizozemci Jugolinije

– »Rijeka« – izgrađen 1950. u brodogradilištu Scheepsbouwwerft De Merwede van Vliet & Co. N.V. u Hardinxveldu; prvi zapovjednik kap. Juraj Uršičić iz Kostrene; 15. 9. 1972. (kap. Božidar Petranović) sudar u Oostagard kanalu sa švedskim brodom »Brazilia« (Johnson Line); 23. 1. 1979. doplovio u rezalište Sv. Kajo

– »Pula« – izgrađen 1950. u brodogradilištu De Noord u Alblasserdamu; prvi brod Jugolinije koji je ticao luke Burme; 1980. prodan Lošinjskoj plovidbi; 1. 2. 1988. doplovio u rezalište Sv. Kajo

– »Zadar« – izgrađen 1950. u brodogradilištu Scheepsbouwwerft De Merwede van Vliet & Co. N.V. u Hardinxveldu; 1980. prodan Lošinjskoj plovidbi; 18. 11. 1987. doplovio u rezalište Sv. Kajo

– »Eigen Hulp VIII« – izgrađen 1919. u brodogradilištu N.V. Wilton’s Machinefabriek en Scheepswerf u Schiedamu za brodogradilište; rasprema do listopada 1924.;1924. »Emmy L.D.« (L. Dreyfus & Co.); 1924. »Osterwijk« (Erhardt & Dekkers); 1933. »Timok« (Brodarsko a.d., Sušak); za vrijeme rata plovi u konvojima; 1946. konfisciran; 1947. »Sutjeska« (Jugolinija, Sušak pa Rijeka); 1958. Kvarnerska plovidba, Rijeka; travanj 1961. doplovio u rezalište Sv. Kajo

– »Crostafels« – porinuće 1944., predan Jugoliniji 1947. nedovršen (ratna reparacija) kao »Drvar«; 1949. isporučen kao »Srbija«; prvi zapovjednik kap. Mario Pavešić iz Kostrene, upravitelj stroja Vitomir Pavešić iz Kostrene (braća); 12. 3. 1958. (kap. Mario Pavešić) nasukao se u Podurinju (Kostrena); 26. 11. 1981. doplovio u rezalište Sv. Kajo

– »Crna Gora« – izgrađen 1951. u brodogradilištu Nederlandsche Dock & Scheepsbouw Maatschappij u Amsterdamu; 21. 8. 1951. teška havarija stroja kod Azora, dotegljen u Šibenik (iskrcaj tereta) pa u Amsterdam (greška u lijevanju); 13. 3. 1982. doplovio u rezalište Sv. Kajo

– »Slovenija« – izgrađen 1951. u brodogradilištu Nederlandsche Dock & Scheepsbouw Maatschappij u Amsterdamu; 28. 2. 1979. prodan Brodospasu, Split; rasprema Mali Lošinj; 31. 8. 1979. doplovio u rezalište Sv. Kajo