U ovom prijelaznom periodu riba često pokazuje prve znakove letargije pa joj treba pristupiti na poseban način. Najbudniji, i u skladu sa tim najlakše ulovljivi su svakako arbuni. Iako se relativno lako daju uloviti, i oni zahtijevaju nešto sofisticiraniji pristup...
povezane vijesti
U hladnijem periodu godine većina je riba neodlučna i usporena. Ješku ne prihvaćaju ili ako je prihvaćaju rade to sporo, nekako kilavo, tako da se često pitamo nije li možda stvar u nama, u pristupu, priboru ili nečem čega možda i nismo svjesni.
Metabolizam riba je u ovom vremenu nešto sporiji nego ljeti. Potrebe organizma se polako svode na nekakve minimume, pa se i sve ostalo prilagođava tome. Naravno, nisu sve ribe doživjele te promjene na isti način.
Tome su najizloženije ljuskavke, i to one koje najradije lovimo s obale.
Dolaskom hladnijeg doba godine, povukle su se u zonu ispod termoklina.
Povratak u tople obalne vode je proces koji ne ide preko noći već je uvjetovan mnogim tek naizgled nevažnim čimbenicima poput tlaka zraka, duljine dana, količine vjetrova, intenziteta kurenata i treba uostalom čekati proljeće koje je još jako daleko.
U ovom prijelaznom periodu je riba u većini slučajeva još snena pa joj treba pristupiti na poseban način. Najbudniji, i u skladu sa tim najlakše ulovljivi su svakako arbuni. Njih ćemo pronaći na rubu braka, na skalini, ali i na ravnome ukoliko postoji kurenat.
Iako se relativno lako daju uloviti, i oni zahtijevaju sofisticiraniji pristup nego u toplijem periodu godine.
Brum, ako ga koristite treba biti posebno pažljivo doziran. Mala količina spuštena u gustom situ treba tek minimalno nadražiti osjetila. Ono ludilo od slijepog bacanja ribe na udice kakvo je uobičajeno u jesenskom ribolovu nećete doživjeti. Najčešće je cilj, jato ili skupinu riba koje smo pronašli, ne privući, već samo zadržati na istom mjestu.
Ponekad je brum nemoguće koristiti jer se jato koje lovimo kreće zajedno sa kurentom, pa ga je potrebno pratiti.
Bez obzira, lovili na sidru ili u kurentu pribor treba biti nešto finiji nego što je uobičajeno. Pritom je naglasak prvenstveno na samom završetku predveza, pramama i udicama.
Prame bi trebale biti obavezno fluorokarbonske, po mogućnosti barem 0,18 milimetara, dok bi udice trebale biti što manje. Važno je da prame budu dovoljno duge, bar trideset centimetara kako kod ribe ne bi nepotrebno probudile sumnju. Idealno je koristiti i treću pramu koja lovi ispod olovnice koja može biti i malo deblja ali ne iznad 0,22 milimetra. Naravno, na toj prami može biti i kakva jača udica jer uvijek može doći i kakva jača riba.