Brza kontra i poznati osjećaj kao da dižem oveći mokri šugaman. Dubina 70 metara, teška riba, i još drift značilo je barem 100 metara upredenice i još 15 metara fluorokarbona. Diži štap, spuštaj i motaj, pa opet diži, spuštaj, motaj, i tako barem 5 minuta…
povezane vijesti
- Jeste li ikada pokušali loviti brancina á volo? Ako niste, sada je pravo vrijeme za to
- Iznenađenje shore jigginga. Kad je već namjeravao odustati, zubatac mu u propadanju pokupio varalicu
- Koristite li svjetlo dok lovite lignje? Postoji puno načina za svijetljenje s tim da je najbolje rješenje definitivno potopivi feral
Zorislav Vuković je toga dana unatoč buri isplovio ponajprije da testira novi fishfinder, a onda i da pokuša nešto uloviti, no tu se baš i nije proslavio, barem ne u prvom poluvremenu. A onda nakon promjene taktike sa 70 metara dubine je digao pravi bokun.
Evo što nam je Zorislav tekao o tom svom doživljaju.
– Nabavio sam novi štap i novi fishfinder Garmin GPSmap 723xsv pa je došlo vrijeme da ga i isprobam. Našao sam se u Mljetskom kanalu, u rano jutro, oko 6 sati. To mi nije bio poznati teren pa sam nekih pola sata, što uz pomoć Navionics-a u mobitelu, a što uz pomoć ugrađene kartice iz fishfindera, proveo tražeći kakav brak.
Našao sam par komada, ali ni na nijednom nije bilo ribe ni za vidjeti. Usto je zapuhala i bura, a ja nemam nikakav trolling motor u gumenjaku od 4 metra što je svakako bio problem.
Dubina je bila od 50 – 70 metara pa sidrenje nije dolazilo u obzir, a i čemu se sidriti ako nema ribe – priča nam Zorislav.
– Pokušao sam se neko vrijeme držati na motoru i jigati koliko-toliko vertikalno, međutim ništa se nije događalo, a već mi je i dosadilo konstantno biti mokar jer je jedini način držanja na mjestu bio voziti krmom u val.
Odustao sam od jiganja, i odlučio se za kančanicu s težim olovom i lov u driftu.
Na taj način sam uhvatio par srednjih arbuna. Sve ispod mene je bio pijesak i nisam našao kameni brak.
Kad je malo oslabila bura, umjesto olova ispod udice sam odlučio staviti neki JLC jig i naješkao ga domaćom lignjom.
Na taj sam način, isto u driftu, par dana ranije ulovio pauka od 1,3 kilograma pa sam htio opet iskušati sreću.
Tako bih svako malo zavezao provom u vitar da koliko-toliko usporim drift jer je bura pojačala na nekih 10 čvorova – nastavlja Zorislav svoju priču.
– Tu i tamo bih naletio na kanjca, a tek povremeno na arbuna i to je bilo sve.
Nakon 2 sata takvog ribolova, koji sam više proveo igrajući se postavkama novog fishfindera nego loveći ribu osjetio sam jedan dobar udarac na štapu, a nakon toga još jedan, pa još jedan. Brza kontra i poznati osjećaj kao da dižem oveći mokri šugaman.
Početnik sam u jiggingu, ali ovaj osjećaj mi je bio dobro poznat. Dubina 70 metara, teška riba, i još drift značilo je barem 100 metara upredenice i još 15 metara fluorokarbona.
Diži štap, spuštaj i motaj, pa opet diži, spuštaj, motaj, i tako barem 5 minuta.
I napokon, riba je ispod broda.
Izgleda kao veliki šampjer… Je li moguće?
Je, je, šampjer je!!!
Podizanje do vrha, brzo špurtelom ispod, i evo ga u brodu!
Smijao sam se kao lud barem par minuta. Moj treći šampjer ovog lita i daleko najveći. Kakva prekrasna riba. Uh, kakav osjećaj…
Vaga je pokazala točno 2,3 kilograma. Ispekli smo ga već par sati kasnije i bio je jednostavno savršen. Hvala ti more – ispričao nam je Zorislav Vuković.