Pronaći dobar teren za lov s obale mnogim ribolovcima nije nimalo lak zadatak. Srećom, naša je strana Jadrana sve samo ne ravna dok su rtovi prije pravilo, a ne izuzetak.

Unatoč tome što se obalna linija proteže od jugoistoka prema sjeverozapadu, tek je manji dio rtova okrenut prema zapadnoj, eventualno jugozapadnoj strani. Osnovni razlog tome je činjenica da obala nije ni približno ravna linija, dok su otoci i kanali pak posebna priča. Pelješac, Istra i Velebitski kanal su tek neki primjeri nepravilnosti koji zapravo samo pogoduju bioraznolikosti podmorja i samim time povoljnijim uvjetima za ribolov.

Prema službenoj definiciji, svaka kopnena istaka u more smatra se rtom. No rtovima se smatraju i krajevi otoka oblikovani kurentima i vjetrovima, tako da je ukupan broj rtova na našoj obali zapravo puno veći nego se to čini i procjenjuje.

Rtovi su ribolovcima vrlo zanimljivi ponajprije zbog mogućnosti izbora lova na različitim stranama što znači i lova u različitim uvjetima.

Pod pretpostavkom da je rt u odnosu na obalu okomito izbačen u more, tada je jedna strana uvijek izloženija kurentu i na njoj more najviše ‘kuha’. Zbog fizičke prepreke dolazi do odbijanja kurenta i turbulencije koja je to jača što je kurenat jači, a rt veći i izbačeniji.

Svježe more koje s kurentom neprestano pristiže donosi osim kisika i mnoštvo planktona koji privlači sitniju ribu, a za njom i krupniju, dok predatori ne zatvore hranidbeni lanac.

U zavisnosti od doba godine i općih vremenskih uvjeta, tu se može naći različita lovina. U principu ta je strana bogata ribom koja lovi ili pak onom koja voli kurente. Tu ćemo pronaći iglice i brancine kako krstare u potrazi za plijenom, kao i modre lovce poput lokardi, skuša i palamida, dok se na dnu mogu kriti kantari, pagri, zubaci… Vrste koje se zadržavaju na toj strani rta su u pravilu agresivnije vrste s predatorskim nagonima, zbog čega je ta strana zapravo idealna za većinu oblika varaličarenja, od light spinninga do shore jigginga. Naravno, može se loviti i svim poznatim udičarskim tehnikama, od fermi, preko plovka do á volo pristupa.

Druga strana rta je u ‘zavjetrini’ i u pravilu krije brojne pridnene vrste, od arbuna, preko paukova do sporih ovčica i sveprisutnih bugava.

Ova je strana rtova uglavnom udičarima manje zanimljiva, no dobra je alternativa u situaciji kada je vjetar prejak pa se izbor svodi ili na tu stranu rta ili na povratak kući.

Za razliku od izložene strane, ova je strana pogodnija za stacionarnije tehnike poput klasičnih fermi.

Sam vrh rta je u pravilu najizloženiji nepredvidivim vjetrovima i kurentima pa je kao takav rezerviran za brze i plahe plivače i lovce poput iglica, ušata, lokardi, skuša, a ukoliko je more dovoljno duboko, tada i za lov većine pridnenih vrsta.

S rtova se može loviti na više načina od kojih se najčešće primjenjuju dva – ribolov na fermu i ribolov varalicama.