Brancin svoj plijen uvijek napada od glave do sredine tijela, gutajući ga, ako je moguće, u jednom potezu. Zanimljiva je činjenica da pritom najčešće stvore obrazac vezan uz veličinu plijena, što znači da se uglavnom hrane ribama iste veličine, što je jako važno za odabir prave veličine ješke ili varalice.

No isto je tako činjenica da se najveći brancini u pravilu love velikom ješkom bez obzira na postojeći obrazac.

Zahvaljujući velikoj startnoj brzini, napad na plijen je uvijek eksplozivan, baš kao i prvi pokušaj bijega. Ipak, unatoč tome, već nakon prvih nekoliko metara otpor naglo posustaje nakon čega su pokušaji bijega sve slabiji i kraći. Ipak, ma koliko brancin bio izmoren i malaksao, u prihvatu uvijek treba koristiti podmetač da bi izbjegli iznenađenja u zadnji čas.

Od varalica, osim wobblera u dimenzijama od 5 do 11 centimetara, u panuli za brancina su se posebno učinkovitima pokazale silikonske imitacije pješčanih jeguljica, posebice varalice Raglou. Te se varalice u povlačenju, bez obzira na njihovu malu težinu, ne opterećuju nikakvim olovnim dodacima. Iznimno kod lova u jakom kurentu, sistem sa silikonskom varalicom možemo opteretiti s jednom do dvije desetgramske olovnice na udaljenosti od desetak metara od varalice, što se u panuli za brancina smatra nekom pristojnom udaljenosti.

Panula za brancina se povlači od trideset do pedeset metara za plovilom, brzinom od 0,8 do dvije milje, naravno, u skladu s brzinom kurenta.

Mada je to zlatno pravilo, u radu s varalicama valja ipak voziti brzinom koju zahtijeva pojedina varalica. Osim pregledom deklaracijskih podataka, brzinu povlačenja je najlakše procijeniti povlačenjem varalice neposredno uz barku, tako da se može vidjeti njen rad pod morem.

Panula za brancina se vuče uglavnom rano ujutro ili u kasno popodne, u blizini izlaza iz luka ili uz stjenovite strane lukobrana, idealno u trenutku nadolazeće plime i oseke po lagano valovitom i zamućenom moru.

S obzirom na doba godine, najbolji se uspjeh postiže s kraja zime i početkom proljeća, te u jesen.