Ivan Šućur voli more, beskrajno plavetnilo prošarano zrakama sunca, a posebno njegove modre dubine. Podvodni ribolov je njegova strast i dodir s morskim bićima u tom plavom i izazovnom svijetu mu uzima dobar dio vremena za kojim, kako kaže, nikad ne žali.

– Nadmudrivanje s predatorima, kapitalcima i gospodarima surih padina pučinskih brakova je kraljevski dio podvodnog ribolova i kao sve druge, taj magnet me privlači silom kojoj je teško oduprijeti se. Lov nepomičnih riba malom puškom je za početnike i one koji nemaju dovoljno svega šta treba za kraljevski lov. Ili možda nije? – priča nam Ivan.

– Škarpina, kraljica kamuflaže, ljepotica, naoružana s malo pigmenta, strpljenjem i samouvjerenošću u svoju mimikriju, mnogima je postala izazov jači od kraljevskog. Ciljani lov na škarpine znači, puno zarona i fokus na rupe, pukotine, odrone ispred zidova.

Shvatio sam da mogu loviti škarpinu i ništa drugo kada se na takav lov odlučim. Prije su škarpine bile usputna lovina a sada, kada se odlučim na taj zahtjevan i ponekad nezahvalan lov, druga riba je usputna lovina.

Tako mi je još ovo proljeće, za vrijeme lova na ‘crvenkapice’, moj prijatelj barba Neno ubacio bubu u uho za taj brak rekavši:

– A nisi naša škarpinu tu?!

I zaista nisam, sve do sad – nastavlja Ivan svoju priču.

– Teško je ostat u solidnoj formi i ronit na dubine na kojima su skrivene nevidljive i nepomične delicije ako se ne roni konstantno. Brak je pun procijepa, gromada, kanala i skrovitih svodova a to znači veliki broj dubokih zarona.

I tako je ovaj brak tek sada došao na red. Ide još jedan odlazak na more, buljenje u sonder dok se na rubu ekrana na nasmiješi točka ‘barba Nene’.

Uvjeti gotovo idealni, sunce visoko, kurenta nema, vidljivost solidna. Nekoliko podrona i biram pukotine, popularne ‘škafete’ među mnogima koje mislim da treba pregledat. Eto, sad samo treba zaronit i nać škarpinu.

Prvi zaron i prva rupa, malo sreće nikad nije na odmet pa čim upalim lampu, monotoniju rupe razbija crvena boja koja mi redovito mami osmjeh na lice, stoičko oko me promatra sigurno u svoju mimikriju. Puka sreća ili nešto drugo? Dalo bi se o tome pričat.

Idućih nekoliko zarona me bogati teren časti punom raskoši praznih ‘škafeta’ i postaje ono šta i mnogima koji krenu u ovaj ciljani i zahtjevan lov na nepomičnu ribu koju je ‘vrlo lako’ pogodit. Možda pogodit strelicom da, ali pronaći ne!

Broje se zaroni dok u jednom pažnju ne privuče kamen sa flekom pijeska. Lagana korekcija prema točki i već iz daljine me veseli obris velike glave i prsnih peraja na vidljivom dijelu kamene tvorevine. Tu je!

Ljetna kondicija mi dodaje nešto vremena za pogledat dalje u dubinu rupe i pokazuje da iskustvo gdje velika jedinka često nije usamljena nije samo teorija zimskih večeri. Nazirem i drugi obris željenog oblika jer boja tamo duboko kod ove kraljice ništa ne znači dok je ne obasja umjetno svijetlo.

Očito ljubavni par, a na žalost sve prave su ljubavi tužne.

Nakon pronalaženja, ulov škarpine je čisti hedonizam i nagrada podvodnom ribolovcu za trud. U idućem zaronu otkrivam da se partner tek udostojio okrenuti glavu na istom mjestu pa priča možda i ima neki Šekspirovski završetak u kojem je Romeo otišao za svojom Julijom – ispričao nam je Ivan Šućur.