Po ovim vrućinama na trenutak sam se odmaknuo od mora, zaputio se u gorske krajeve. Ali, nisam odstupio od svog sektora, ostao sam ispod površine«. Bio sam u Fužinama, preciznije u blizini Fužina, na jezeru Lepenica, jednom od umjetnih goranskih jezera iz hidroenergetskog sustava Vinodol.

Povod, jasno, nisu bile hidroenergetske prilike, česte i obilne kiše, proizvodnja struje… U to se ne razumijem. Poznajem, međutim, ono što me često vodilo i vodi u Gorski kotar. To je ronilački sport – podvodna orijentacija.

Desetljećima već u goranskim jezerima, najprije u Lokvarskom, a potom u Lepenici, održavaju se natjecanja u podvodnoj orijentaciji, od lokalne do najviše međunarodne razine. Nekad samo domaćini, a unatrag desetak godina Gorski kotar postupno izrasta u glavno središte hrvatske podvodne orijentacije.

Posljednjih dana lipnja u jezeru Lepenica održano je otvoreno državno prvenstvo u podvodnoj orijentaciji, s međunarodnom konkurencijom. Predložen mi je odlazak u Fužine, što sam sa zadovoljstvom prihvatio. Dugo već nisam bio na podvodnoj orijentaciji.

Posebno sam bio znatiželjan jer ronilačke krugove u posljednje vrijeme potresaju mnoge afere. Ona zadnja, o kojoj sam pisao, bila je suspenzija devetero vrhunskih natjecatelja i njihovih trenera. Kako saznajem, na pomolu je već nova. Najkraće, na jednoj strani su sportaši, a na drugoj čelništvo nacionalnog Saveza.

Koncentrirani na natjecanje

Očekivao sam saznati kakvu novost na prvenstvu, čuti detalje onoga o čemu se puno priča. A, saznao sam – ništa! Na određeni način bio sam zadovoljan takvim ishodom dana provedenog na jezeru Lepenica.

Svi su bili koncentrirani na natjecanje, pratili što se događa na stazi, komentirali i uspoređivali vremena i bodove. Slika na jezeru i oko njega što je godinama znam. Tko barem malo poznaje podvodnu orijentaciju, natjecanje može pratiti sa zanimanjem.

Ostali, koji »zalutaju« na obalu jezera, zastanu, malo pogledaju i – brzo odlaze. Podvodna orijentacija nema publike, nikada je nije imala, i neće. Priznajmo, to je sport zanimljiv onima koji se njime bave, ili su uz njih vezani.

Dobro mi je ostalo u sjećanju posljednje svjetsko prvenstvo kojemu je naša zemlja bila domaćin, 1999. godine u Triblju, na tamošnjem umjetnom jezeru. Tadašnji predsjednik CMAS-a – Međunarodna konfederacija za podvodne aktivnosti, govorio mi da taj sport hitno treba mijenjati, da mora postati zanimljiv za promatrače.

Od tada gotovo sve ostalo je isto. Nije se puno promijenilo niti u odnosu na prvo svjetsko prvenstvo, održano na Lokvarskom jezeru 1973. godine. Dodane su samo nove discipline, a natjecanje je ostalo nevidljivo.

S prvenstva u Fužinama posebno moram istaknuti puno mladih i najmlađih natjecatelja. Prvenstvo je bilo sveopće, za seniore, juniore i djecu. Najbolji poznavatelj podvodne orijentacije u nas, ali i među vodećima u svijetu, višestruki državni prvak i dugogodišnji reprezentativac, izbornik i međunarodni sudac, funkcionar na domaćoj i međunarodnoj razini, poznaje gotovo svakoga.

Komentira ih pojedinačno, kako tko naiđe. Ističe klubove u kojima se dobro radi, spominje one koji su ponovo aktivni. Skreće pažnju na jednoga od njih, ističe njegov talent. Kaže, izuzetno je brz, mora usavršiti tehniku podvodne orijentacije.

Samo, morao bi raditi sa stručnim trenerom. Ali, podjele u Savezu su prevelike, nije prvi put da ispaštaju djeca. Sudeći prema viđenome, stječem dojam da naša podvodna orijentacija ima budućnost. Problem je što sva djeca neće ostati, kod mnogih s godinama zanesenjaštvo nestaje. Neophodna je i ruka Saveza a ona, po svemu što sam čuo, izostaje.

Rast vodostaja najveći problem

Savez je bremenit problemima, o tome već dugo slušam, a još više čitam. A u Fužinama na državnom prvenstvu neutralni promatrač mogao je steći dojam da je sve u najboljem redu. Svi su bili koncentrirani na natjecanje.

O svemu što se događalo i događa, ni spomena. Najveći problem u provedbi natjecanja bio je rast vodostaja u jezeru. U dva dana, pričaju, voda se digla za oko četiri metra. Svakog jutra organizatori su morali podizati orijentire na stazi. Kiša stalno pada, akumulacije se pune, a hidroelektrana je u remontu. Radi samo manja reverzibilna elektrana, pa se voda ne troši.

Prvenstvo je organizirao domaći klub Viševica, do jučer suspendirane osobe višestruko su angažirane, natjecateljski i organizacijski. Ispod fasade, međutim, tinja nezadovoljstvo, ne možeš probleme tek tako potisnuti u zaborav.

Potvrdu tome dobio sam u razgovorima »iza kulisa«, čim sam se odmaknuo od obale jezera. Ljudi se žale i ističu svoju nemoć da nešto promijene. Nije dobro i pitam se zašto je tako?

Pratim ronilaštvo, sportski i organizacijski, duže od pola stoljeća, vrtim film događanja unatrag. Ronilačke vode rijetko su bile posve mirne, a za bavljenje tim sportovima to je neophodno. Kad se sjetim svega što se događalo…

Čemu je tako, nikada nisam dokučio? Barem u ronjenju ne vrte veliki novci! Naprotiv, sportski ronioci ulažu vlastite sredstva, i to ne mala, u sport kojim se bave.

Državni prvaci

U Fužinama sam bio na sportskom natjecanju, na državnom prvenstvu u podvodnoj orijentaciji. Zato je red objaviti njegove rezultate, ako ne sve, onda barem imena pobjednika, odnosno državnih prvaka. Najprije najmlađi, oni su budućnost.

Prvenstvo djece s disalicama bilo je izuzetno masovno – 56 natjecatelja iz šest klubova. U kategoriji juniorki pobijedila je Lana Rački, kod mlađih juniorki Barbara Matika, među kadetkinjama Ina Tomac, kod mlađih kadetkinja Eni Metikoš Crevatin, a kod početnica Maria Rita Kolar. Redom po kategorijama među dječacima pobjednici su: Tin Treščec, Matija Ritoša, Leon Čupev i Adriano Krpan.

U podvodnoj orijentaciji juniora u paralelu najbolji su Petra Tomac i Luka Bohač, u M-kursu Petra Tomac i Tin Miloš, ekipno juniorke »3. maj« Rijeka, a juniori Viševica iz Fužina, koja je i ukupni juniorski pobjednik. Seniori – IONK – Iris Despotović i Robert Čupev; Paralel – Ema Ivetić i Josip Štefanić; Zvijezda – Ema Ivetić i Luka Bohač; Reperi – Saša Miloš i Luka Bohač; te M-kurs – Iris Despotović i Luka Bohač. Ženski ekipni pobjednik je Viševica, a muški Mladost Medulin, koja je i ukupni pobjednik.

U međunarodnom programu naše prvenstvo bilo je finalno natjecanje International cupa, s 11 ekipa iz četiri zemlje. Redom po kategorijama s našeg prvenstva pobjednici su: Kristyna Januškova i Jakub Nemeček (oboje iz Češke); Kristyna Januškova i Adam Katona (Mađarska); Barbora Svobodova (Češka) i Peter Balazs (Mađarska); Kristyna Januškova i Peter Balasz; Kristyna Januškova i Tamas Szasz (Mađarska).