Nakon što smo isplovili s Madeire, ambiciozno smo se uputili direktno prema Gibraltaru i relativno dobro napredovali prema istoku, no najava lošeg vremena s jakim vjetrovima duž obale Afrike natjerala nas je na neplaniranu promjenu kursa.

Tri dana smo, umjesto prema Gibraltaru, plovili prema Azorima, nastojeći što manje povećati stvarnu udaljenost od cilja. Demoralizirajuće je ploviti danima, a ne postizati nikakav napredak.

Turobnoj atmosferi dodatno doprinosi činjenica da je najavljena fronta svakim danom sve razvučenija i jača, pa ne možemo biti sigurni jesmo li se dovoljno odmakli od onog najgoreg.

Jedrimo prema sjeverozapadu, vjetar je do 20 čvorova, valovi su visoki oko 1-2 metra, ali su nepravilni i HIR 3 poskakuje na njima, spotiče se i hvata korak. Svi smo u neizvjesnosti, što nas čeka?

U subotu vjetar pojačava, prelazi u fazu 20-25 čvorova, a mi okrećemo pramac prema istoku. Kratimo jedra i plovimo samo s flokom i glavnim jedrom na 2. kratu. More se nadima.

Do nas sa sjeveroistoka stižu valovi i dvostruko veći od onih jučerašnjih. Iako je vjetar tek nešto jači, valovi gonjeni konstantnim vjetrom preko velike udaljenosti nabildaju se i narastu, pa na oceanu nije rijetkost susresti valove koji su disproporcionalni vjetru koji puše.

Mi smo na rubu meteorološke fronte i dobivamo više valova nego vjetra, što je dobro za sada. Valovi oko nas, iako veliki i do 4 m, nisu osobito strmi i ne lome se. HIR 3 spretno jaše po njima, kao da maršira uz val, niz val, uz val, niz val istovremeno, sjeverni vjetar stvara druge valove, nešto kraće i strmije, s malim bijelim krijestama, poput valova koje stvara prva bura.

Upola manji od ovih prvih valova, u nepravilnim razmacima susreću se s njima i stvaraju bregove sa zapjenjenim vrhom. Ponekad takav vodeni brijeg iznenada nastane točno pred pramcem, pa HIR zaroni u njega.

Ponekad takav brijeg nastane uz bok broda, pa nas zalije njegova pjena. Uglavnom ih samo promatramo, na manjoj ili većoj udaljenosti.

Cijeli dan sjedimo u kokpitu, naizmjence. Jedno je mjesto u zavjetrini vjetrobranske tende na kojem možemo ostati relativno suhi, pa se izmjenjujemo na toj suhoj točki, iako povremeno udar vala prebaci toliko vode preko broda da se i na tom mjestu slijevaju potočići.

Nemojmo se zavaravati, na maloj jedrilici na oceanu nema suhog mjesta.

Sunčan je dan i more je kobaltno plave boje, zadivljujuće lijepo s tih tisuću valova na horizontu. Gledam očarana plavetnilom povrh ove dvije skupine valova koje plešu oko nas i sudaraju se sa zapjenjenim treskom, udari vjetra povremeno namreškaju površinu i čini se da je i more naježeno od uzbuđenja, kao i mi.

Poslijepodne vjetar pojačava, puše 25-30 čvorova, na udare i više. Nemamo što kratiti osim skidati jedra, ali za sada nije potrebno. HIR 3 se dobro drži i neumorno galopira uz val, niz val, uz val, niz val.

Valovi sad svake minute prelijevaju brod i nema smisla sjediti vani, pa noćnu gvardiju držim iz kabine. Iako smo izvan trgovačkih ruta, svakih 20-30 minuta provirim van, provjerim kurs i horizont.

Valovi oko broda i dalje se sudaraju i huče, pjene se i prijeteće sikću pod provom HIR-a, u mraku ne vidim kad će se sudariti i nerijetko me zalije pjena dok stojim u kokpitu i propinjem se na prste ne bih li bolje osmotrila horizont.

Valovi su toliko veliki da horizont ne postoji, pod mjesečinom vidim samo krijeste na bregovima oko nas, pa čak i kad nas veliki val izdigne, i dalje ne vidim baš jako daleko. U ovakvim uvjetima ograničene vidljivosti moramo se uzdati da će neki brod vidjeti naše navigacijsko svjetlo na 15m visokom jarbolu ili očitati našu prisutnost na radaru.

Točno u ponoć puca škota floka, konopa koji zateže prednje jedro. Flok je mali i ovo nije prvi put, pa Saša oprezno, ali smireno i bez panike odlazi popraviti ga. Unatoč velikim valovima, vjetar ne pojačava preko 30 čv i noć prolazi mirno.

Jutro sviće opet sunčano, s još većim valovima. Oko nas se doslovno valjaju plavi bregovi od vode, svaki bar 5 metara visok, ali pod sunčevim zrakama ne djeluju ni približno prijeteće kao u mraku.

Danju su zvukovi mekši i ugodniji, a šum valova više nije zastrašujući. Vjetar je konstantan, ne prelazi 30 čv i čini se da smo uspjeli zadržati se dovoljno daleko od glavne fronte. Saša je i dalje pod stresom, ali ja uživam. Jedrimo prema cilju i sunčan je dan, ne treba mi više od toga.

Preživljavamo ove dane, nema kuhanja, za ručak jedemo guacamole s tortilla čipsom. Večera su hrenovke omotane tortillama, svojevrsni tortilla hot-dog. Na Madeiri nismo uspjeli pronaći trajni kruh, pa improviziramo.

U divljem kretanju broda jedna od ladica ormara izletjela je i pala točno u košaru s voćem, pa smo u dva dana morali pojesti 12 bresaka. Na oceanu, bez hladnjaka, neminovno je da oko 25% svježih namirnica propadne, ali trudimo se spasiti i potrošiti sve.

Nakon tri dana konstantne jačine oko 30 čv sjeverni vjetar konačno jenjava, polako okreće na istočni smjer i mi opet tražimo najbolji kurs ne bismo li skratili preostalih 200 milja do Gibraltara.

Tri dana trebalo je moru da se smiri. Puna tri dana na površini su ostali valovi veći od vjetra. Rođeni tamo negdje oko Gibraltara, tri dana putovali su do nas i evo, noćas se konačno umirili.

Jutros je osvanula bonaca, more glatko kao ulje i ni daška vjetra. Nakon tjedan dana borbe s valovima i vjetrom, potpuno je nestvarno biti na brodu koji nepomično pluta, okružen posvemašnjom tišinom i mirom.

Ali to je more. Neki bi rekli prevrtljivo, kao ljudi. Neću se složiti s time, ne u potpunosti. Da, more je kao i ljudi – kompleksno i s mnogo lica, više dimenzija. Duboko je i naizgled neshvatljivo, ali ga volim, neobjašnjivo.

Kao i ljude, i more je moguće s vremenom razumjeti, shvatiti, pa čak i predvidjeti njegova raspoloženja, ako ga poštuješ i prilagodiš mu se, ako ga voliš takvo kakvo jest. A ako se nadaš da će se more tebi prilagoditi, očekuje te veliko razočarenje. Baš kao i s ljudima, zar ne?