Nakon zadnjeg pohoda na tržnicu, opskrbljeni svježim namirnicama i najegzotičnijim voćem koje sam pronašla, iz Funchala smo isplovili u subotu poslijepodne.

Prije polaska nazvala sam sve tri marine u Gibraltaru ne bih li nam rezervirala mjesto početkom rujna, no tamo je gužva. Najveća marina je zatvorena od 1. rujna zbog rekonstrukcije, druga marina je za luksuzne megajahte i nema vez za nas (hm?!), a tek iz treće marine su potvrdili da bi možda mogli imati mjesto za HIR 3. Nije baš rezervacija, ali ajde, bar znaju da stižemo.

Prvu noć na pučini Saša je na gvardiji, a ja imam poštedu iako se dobro osjećam i nije mi zlo. Na noćnom horizontu oko Madeire više je od 30 ribarskih brodica, dramatična razlika u odnosu na noć početkom kolovoza kad smo uplovljavali u Funchal, a na horizontu nije bilo nikoga. Oprezno se izvlačimo iz te gužve i već idućeg jutra sami smo na horizontu.

Ne treba više naglašavati da nam pušu sjeveroistočni pasati, upravo iz smjera u kojem želimo ići, zar ne? I magarac se navikne na batine, pa gdje ne bi mi na orcanje. Tučemo mi more, tuče more nas. Već sam i zaboravila kako je to jedriti gospodski niz vjetar.

Za 600 milja do Gibraltara konzervativno smo procijenili da će nam trebati oko 10 dana, na što su se Neptun i Eol grohotom nasmijali. Već idući dan na prognozi vidimo da se krajem tjedna pred Gibraltarom stvara neka fronta koja će jačati kako se spušta prema Kanarima. To je tek za 5 dana, pa ima šanse da se prognoza promijeni, ali ne izgleda dobro i ne bi bilo pametno zateći joj se na putu. Svakim novim ažuriranjem prognoze, ta fronta postaje sve veća i jača, pa izgleda da će nas naše sporo napredovanje prema Gibraltaru dovesti točno na sredinu fronte, gdje su predviđeni udari vjetra i preko 40 čvorova. Prošao je HIR 3 i puno teže i jače oluje, ali rizik od loma i oštećenja je velik, pa ne bismo svjesno ulazili u takvo nevrijeme. Nevoljko i prije vremena okrećemo pramac prema sjeveru, iako uz postojeći vjetar ne možemo nego jedriti zapad-sjeverozapad, pa se efektivno zapravo udaljavamo od cilja. Doma su svi zbunjeni ta kud ćemo sad?!

Naime, za vremensku prognozu koristimo globalni servis PredictWind koji omogućava nautičarima da prognozu skidaju putem satelitske veze u malim GRIB datotekama, a mobilna aplikacija to potom poveže u dinamične slike, baš kao na TV prognozi, pa mi na mobitelu vidimo dinamičnu vremensku prognozu za odabrano područje i do dva tjedna unaprijed. PredictWind koristi više prognostičkih modela, pa je moguće određene pojave, poput kretanja ciklonalnih fronti, provjeriti i validirati. Katkad se dugoročne prognoze značajno razlikuju, kretanje oblaka baš nije egzaktna znanost, no kad se prognoze po više modela podudaraju, to je to. Zahvaljujući PredictWindu uspjeli smo Atlantik preploviti čak tri puta bez većih neprilika, jer smo na vrijeme mogli uočiti približavanje ciklona te se ukloniti onom najgorem.

No, istovremeno, izgubili smo bezbrižnost jedrenja po lijepom vremenu jer je uvijek neka ciklona pred nama i Saša ne može prestati brinuti, pa dvaput dnevno skida najsvježije podatke. Osim kvalitetne i pouzdane vremenske prognoze, PredictWind omogućava i digitalno praćenje pozicije broda u realnom vremenu. To znači da svi koji žele znati gdje smo i kako napredujemo, jednostavno mogu u bilo kojem trenutku na internetu provjeriti našu poziciju i vidjeti vremenske uvjete, te pročitati dnevne bilješke iz online brodskog dnevnika. Osim brojnih prijatelja koji nas prate na ovom putovanju, tu blagodat posebno uživaju naši roditelji koji dnevno i po trideset puta provjeravaju svijetli li crvena točkica na oceanu, a kad promijenimo smjer, odmah nastane uzbuna. Veliki brat nas uvijek gleda, čak i nasred oceana.

Šest dana nakon polaska, nakon 250 milja plovidbe, mi još uvijek imamo 500 milja do cilja. To je jedrenje, nema pravocrtno i prema planu, nema prečicom do cilja. Katkad vjetar ide na ruku i napuni jedra baš kako treba, pa brod brzo klizi niz valove i imaš osjećaj da je cijeli svijet tvoj, dišeš punim plućima, upijaš sunce, slušaš vjetar i nema ti druge nego biti sretan. Ima toga, ponekad. Ali puno češće vjetar puše iz nekog nesavršenog smjera, ima ga previše ili premalo, valovi nisu u suglasju s vjetrom ili se križaju pa brod poskakuje. Tad valja dizati ili kratiti jedra, mijenjati ih, popravljati, zatezati i otpuštati škote, sve ne bi li pronašao optimalnu kombinaciju. No tek što je sve namješteno, ćudljivi vjetar se promijeni, valovi pojačaju i opet treba nešto korigirati. U takvim situacijama, kako god da namjestiš jedra, uvijek je pitanje može li bolje, možda bi trebalo bila sam na brodu s opsesivnim jedriličarima koji ne mogu provesti minutu a da nešto ne popravljaju po škotama i jedrima, čak i kad se ne može baš ništa učiniti. To nakon nekog vremena može biti izluđujuće. Srećom, Saša nije takav, a nisam ni ja, pa smireno uživamo u frustraciji što, eto, plovimo od cilja. Svjesni smo da je to najbolja opcija u ovom trenutku i da moramo biti strpljivi.

Prognoza za idući tjedan već je puno bolja. Nadamo se da će nam marina u Gibraltaru sačuvati mjesto, jer dok mi stignemo do njih, čini se da će već stići i kraj sezone.