Bilo je oko 6:30 a ja sam već bio na 18 metara dubine, na mom 'starom mjestu'. Kao i uvijek po lijeganju na dno najprije ne bude ništa no već nakon četrdesetak sekundi vidim da mi prilaze 3 velika gofa. U takvim situacijama ne smije biti oklijevanja…
povezane vijesti
Iz Bara nam se javio Balša Budimić, vatrogasac i podvodni ribolovac koji je svoju ribolovnu nisku u svojim ribolovima stigao okititi brojnim trofejima. Ovoga nam se puta javio s opisom dva ulova ostvarenima u posljednjim ribolovima i više slika svojih trofeja kojim ane zna ni broja ni težine. Evo što nam je Balša ispričao o načinu na koji on uživa u podvodnom ribolovu.
– Ova je prva riba ulovljena rano. Bilo je oko 6:30 a ja sam već bio na 18 metara dubine, na mom ‘starom mjestu’. Kao i uvijek po lijeganju na dno najprije ne bude ništa no već nakon četrdesetak sekundi vidim da mi prilaze 3 velika gofa – priča nam Balša.
– U takvim situacijama ne smije biti oklijevanja. Okrećem vrh puške prema najvećem i strijela ga probija kroz kičmu tako da je ostao u mjestu. Ni borbe ni otpora. Školski hitac za kapitalnu ribu – nastavlja Balša svoju priču.
– A nedugo iza tog gofa, drugu ribu, tunu, ulovio sam na otvorenom moru, nekih 2-3 milje ispred Bara na 15-tak metara dubine u čeki u modro.
Tuna je bila 108 kilograma teška no nažalost nemam bolju sliku. Zapravo to je jedna od malobrojnih riba čiju težinu znam. Za ostale ribe ne znam težine, sjećam se samo velikog zadovoljstva koje su mi pružile.
Inače od opreme nemam ništa posebno i ništa preskupo osim što mi je za pušku izašao u susret Marko Krivokapić, predsjednik mog kluba ‘Freedivers’ koji sam izrađuje puške tako da sam je platio samo simbolično.
Nikada ne učestvujem u nagradnim igrama po grupama jer uvijek ostanem izrevoltiran time što prelijepe ribe i prekrasne opise lova najčešće unište lažnom težinom ne shvaćajući da poanta nije u težini već u uživanju – ispričao nam je Balša Budimić.