Još nekoliko dana pa na vez! Od 1. svibnja, pa sljedećih mjesec ništa od plave ribe, ništa od soljenja majske srdele. Kažu da je baš ona najbolja za soljenje! Može biti najbolja, ali već godinama naši ljudi ne mogu do nje. U svibnju nema srdele… Ostavimo po strani industrijsko soljenje – više inćuna, a manje srdele – to je cjelogodišnji posao. Pogoni za soljenje rade kad god ima ribe. Ovdje mislim na one koji ribu sole kod kuće, za osobne potrebe, koji sve rade ručno na tradicijski način. Ljudi posole nekoliko kašeta, da bi za koji mjesec degustirali, počastili prijatelje, »proslavili« neki važan datum. Takvima preostaje soljenje u travnju ili lipnju. Kakav je bio travanj, kada je riječ o ribolovnim prilikama, ne vjerujem da su imali prilike za soljenje. Možda će im lipanj donijeti više ribe, i to velikih srdela, jer takve se sole. I to – svježe ulovljene!

Uvodom o slanoj ribi i soljenju majske srdele otvorio sam širu temu, nikako novu u našem ribarstvu – lovostaj. Od 1. do 30. svibnja trajat će lovostaj za malu plavu ribu. Službeno »Privremeni prestanak ribolovnih aktivnosti okružujućim mrežama plivaricama – srdelarama«. Za potrošače koji kupuju na ribarnicama naziv je nevažan, ribe nema jer je lovostaj. Jednako i za ribare koji ne smiju raditi. Prisilan godišnji odmor za brodove i posadu. To ne znači i vrijeme izležavanja, besposlenosti. Bit će za njih posla predstojećih dana…

OŽUJAK JE BIO KATASTROFALAN

U razdoblju između dva lovostaja, nešto dužem od dva mjeseca, nismo se baš previše najeli male plave ribe, srdela i inćuna. Lovilo se slabo. »Ožujak je bio ne slab, nego katastrofalan«, ističe vlasnik broda plivaričara, jedan od kvarnerskih ribara. »Nijedan od ovdašnjih brodova nije ispunio mjesečnu ulovnu kvotu od 100 tona. Svi smo daleko od nje. Prosjek nam je od 20 do 25 posto. Za ilustraciju, jedne noći radilo je osam brodova, a ujutro je otpremljen samo jedan kombi ribe u Italiju. Dosadan sam, uvijek ponavljam isto, tune nas uništavaju. Toliko su se namnožile da brod praktički plovi po njima. Ne znam kako će to finit…«

Za koji dan, uvjeren sam, javit će se s izvještajem za travanj. Neće ni ovaj mjesec biti ništa bolji. Između ostaloga, i vremenske prilike bile su nepovoljne. Bilo je puno noći kada nije svijetlio ni jedan plivaričar. A, bila je Korizma, prilika da se plasira više ribe kroz maloprodaju. Ipak se na ribarnicama postižu znatno bolje cijene nego u otkupu. Ali, što prodavati kada ribe nema. Vjerujem da nam je u sjećanju, u Velikom tjednu vremenske prilike bile su izuzetno nepovoljne. Bilo je dana – noći kada nitko nije radio, čak ni veliki brodovi što rade na otvorenom moru srednjeg Jadrana, koji često rade po vjetru i valovima. Na Veliki Petak nisam bio na ribarnici ali, kako sam čuo, ribe je bilo. Nije mi jasno odakle, osim onih lubena i podlanica s uzgojnih farmi.

SMANJENA FLOTA

O lovostaju, odnosno lovostajima u hrvatskom ribarstvu nema ništa novoga za pisanje. Ponavljaju se godinama na isti način, ponekad sa sitnim korekcijama datuma. Nije, međutim, dovoljno samo registrirati lovostaj i poručiti narodu –

sljedećih mjesec dana, ili dva, na ribarnicama ne tražite srdele i inćune. Kako vrijeme odmiče stanje se pogoršava, tjera na ozbiljno razmišljanje, pa i preispitivanje određenih administrativnih odluka. Ne može se u nedogled samo propisivati nove restriktivne mjere i pokriće za njih uvijek nalaziti u uredbama Europske unije. Valjda i mi samostalno možemo i smijemo donositi određene akte, tražiti izuzeća, takva što će zaštititi naše ljude, konkretno hrvatske ribare. Naslušali smo se priča o tome da je Jadransko more prelovljeno, da ga ribari pretjerano eksploatiraju. Bilo je toga, ne može se poreći, ali su posljednjih godina nastupile drastične promjene.

Na obje strane zajedničkog nam mora ribarska flota značajno je smanjena, talijanska i hrvatska, scraping projekt premašio je očekivanja, mnogi ribari jedva su dočekali priliku za izlazak iz poslovanja. Neki su odabrali mirovinu, mlađi neki drugi, mirniji i sigurniji posao. Manji je ribolovni napor. Mišljenja sam da su stvoreni uvjeti racionalnog i odgovornog ribarstva. Uostalom, značajne restriktivne mjere, pokrenuli su sami hrvatski ribari, u koordinaciji sa znanstvenicima. One su u njihovu interesu.

Logično bi bilo očekivati da preostali ribari rade uspješnije, jer ih je značajno manje na istom ribolovnom moru. Ulovi su, međutim, svakim danom skromniji. Nadasve se to odnosi na malu plavu ribu, a ona je glavna stavka u ulovima hrvatskih ribara. U tom segmentu našeg ribarstva, ističu oni koji se njima bave, stanje postaje zabrinjavajuće. Stručni ljudi tvrde da puno više srdele i inćuna pojedu tune i dupini, nego što je ukupan ulov hrvatske plivaričarske flote. Oni su zaštićeni, a tko nas štiti, pitaju se ribari.

OBUSTAVA RIBOLOVA

Od ulaska u EU kontinuirano na godišnjoj razini moramo smanjivati ukupan ulov. Prvenstveno na račun male plave ribe. Ne treba ponavljati, osim lovostaja, limitirane su mjesečne ulovne kvote po brodu, broj radnim dana u mjesecu i ukupno godišnje. Novost je, donesena ove godine, limit ulova na godišnjoj razini po vrstama, za srdelu i inćuna. U »Pravilniku o izmjenama i dopuni Pravilnika o ribolovnim mogućnostima u gospodarskom ribolovu na moru okružujućom mrežom plivaricom – srdelarom«, što je objavljen u veljači, između ostaloga, stoji: »Ovim se Pravilnikom u skladu s Prilogom V. točkom 1. Uredbe Vijeća (EU) 2025/219 od 30. siječnja 2025. o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti za 2025. za određene riblje stokove i skupine ribljih stokova koje se primjenjuju u Sredozemnom i Crnome moru utvrđuje ukupna nacionalna kvota po vrsti za sva plovila kojima je izdano odobrenje za ribolov plivaricom srdelarom za 2025. godinu, kako slijedi: 36.267,45 t srdele; 10.608,3 t inćuna. Količine iz stavka 1. ovoga članka podložne su naknadnim izmjenama…« I još važnije, nešto čega dosad nismo imali u našem ribarstvu: »Temeljem podataka o ukupnom ulovu srdele i inćuna dostavljenih sukladno propisu kojim se uređuje oblik, sadržaj i način vođenja i dostave podataka o ulovu u gospodarskom ribolovu na moru tijekom kalendarske godine, a vodeći računa o članku 3. ovoga Pravilnika, Ministarstvo će utvrditi obustavu ribolova plivaricom srdelarom u trenutku ispunjenja kvote srdele ili inćuna, ovisno što nastupi ranije.« Teoretski, moglo bi se dogoditi da je u listopadu ispunjena kvota za

inćuna, a srdele je tek polovično ulovljeno i – svi brodovi na vez. Do kraja godine, odnosno isteka zimskog lovostaja tamo u veljači. A treba živjeti, ribarima davati plaću, podmirivati troškove broda… Tune i dupine nitko neće, i ne može, zaustaviti! Ribarnice će, možda, nuditi srdelu iz uvoza?