Jedan inozemni nautički portal objavio je nedavno zanimljivu rang-listu deset vodećih hrvatskih marina. Kriterij nije bila kvaliteta njihovih usluga, niti kapacitet, ili sadržaji što se nalaze u njihovu sastavu. Rangirane su na osnovu poskupljenja dnevnog veza u ovoj godini u odnosu na lanjsku. Vodeća je na toj listi Marina Mitan iz Novog Vinodolskog koja je povećala cijene za 20 posto, a deseta Marina Veli Rat s 12 posto većim cijenama. Sve poskupljuje, ne samo u nas, pa nema potrebe komentirati informaciju o novim cijenama za ovu godinu.

Nekoliko dana potom slijedi novi naslov: »Brutalno poskupljenje priveza u jednoj dalmatinskoj marini.« U tekstu se navodi da su našli pobjednika ovogodišnjih poskupljenja dnevnog veza u jadranskim marinama. Primat je ponijela Marina Tribunj u kojoj su cijene za privez plovila dužine između 9 i 16 metara povećali za 48 posto. Objavljena je čitava tablica s cijenama, a za ilustraciju iznosim dva primjera – za dnevni privez brodice dužine 10 metara treba platiti 128 eura, a za plovilo od 15 metara 227. Za iste kategorije lani se plaćalo 83, odnosno135 eura.

Rast cijena usluga

U razdoblju između objave ta dva teksta naš Državni zavod za statistiku objavio je godišnje izvješće o »kapacitetima i poslovanju luka nautičkog turizma u 2023. godini«. Iz njega saznajemo, što su mediji odmah prenijeli, da su luke nautičkog turizma lani ostvarile ukupan prihod od 161 milijun eura, što je 12 posto više u odnosu na prethodnu godinu. U strukturi prihoda najviše donosi iznajmljivanje vezova – 115 milijuna eura, odnosno 71,6 posto ukupnih prihoda. Statistički zavod ističe da su to prihodi bez PDV-a, što je za ovu temu manje važno. Puno je važniji drugi podatak iz istog izvješća, a on otkriva pad broja plovila u tranzitu. To su oni što koriste dnevni vez, o čijem povećanju cijena piše inozemni portal. U 2023. godini u tranzitu su bila 224.404 plovila, odnosno 4,3 posto manje nego godinu ranije. Istodobno na stalnom vezu bilo je skoro dva posto plovila više. Matematika je jasna, barem za nas koji je bolje poznajemo. Značajno povećanje ukupnih prihoda nije rezultat povećanog poslovanja luka nautičkog turizma nego rasta cijena usluga.

Manjak u korištenju tranzitnog veza prvenstveno je ostvaren u charteru. Još za lanjske predsezone slušao sam, neslužbene, informacije da prodaja chartera ide slabije, da bi sezona mogla podbaciti. Pouzdaniji informator uvjeravao me da se klijentela prvenstveno žali na značajno povećanje cijena najma plovila te da se mnogi odlučuju za nama konkurentske destinacije i tamošnje iznajmljivače.

Potvrdu sam dobio praktički istoga dana. Poznanik koji godinama, s obitelji i prijateljima, dio godišnjeg odmora provodi u plovidbi, pričao mi je da odlazi u Grčku. Prvi put izvan hrvatskog Jadrana! Razlog je cijena. Obrazlagao mi je kompletnu računicu, brojke nisam upamtio baš detaljno. Otprilike, najam velikog katamarana za 12 dana krstarenja platili su četrdesetak posto manje nego da su ga unajmili u nas. S troškom putovanja do Grčka, tvrdio je, proći će jeftinije. Jedino su dalje putovali automobilom i dva dana manje plovili.

Cijene su nekontrolirano podivljale, nadasve za srpanj i kolovoz, tvrdi nautički znalac. I to nam se odmah vratilo, tim više što situacija na emitivnom tržištu nije baš bajkovita. Prema njegovim riječima, charter se do te mjere slabo prodavao da su u dva top mjeseca plovila iznajmljivana za 40 posto redovne cijene. Daj što daš, rekli bi naši ljudi. Razumno s cijenama i kontinuirana aktivnost na podizanju kvalitete usluga vratiti će nam satru i dovesti novu klijentelu, smatra on. Imamo mnoge komparativne prednosti i moramo ih znalački koristiti.

Valjani argumenti

Često se hvalimo vodećom svjetskom pozicijom u charteru, uz naglasak da smo za čarteraše najpoželjnija destinacija. Na svjetskom charter tržištu hrvatski udio iznosi 40 posto. Nedavno sam pronašao podatak da u Hrvatskoj imamo registriranih 1.006 charter tvrtki, što nude najveću charter flotu na svijetu. U našim marinama, lukama i lučicama privezano je oko 4.500 charter plovila. Svi oni žele raditi i zarađivati, a ponekad je poveća lista u lancu od vlasnika plovila do korisnika, koji traže svoj dio kolača. I cijena brzo naraste, i za najam plovila, i za vez u marini.

Svako povećanje cijene ima obrazloženje, valjane argumente. Tu prigovora nema, samo je pitanje je li to poskupljenje dobro odmjereno. Također, uvjeren sam da nitko ne povećava cijenu samo iz razloga da bi sebi priskrbio veću zaradu. Svakome, u bilo kojem poslovnom sustavu, zarada je krajnji cilj, ne za »lijepe oči«, pa je ta zarada ukalkulirana i u povećanje cijena. Pritom, jedan nautički analitičar upozorava da konačno moramo prevladati naš uvriježeni mentalitet o radu i zaradama u turizmu. Ne samo u nautičkom. Konačno moramo prestati razmišljati da za dva mjeseca rada u turizmu treba zaraditi dovoljno da bi se dobro živjelo preostalih deset mjeseci.

Kapaciteti

Iz godišnjeg statističkog izvješća saznajemo da Hrvatska ima 224 luke nautičkog turizma i u njima 19.131 vez. Koga zanima, spomenimo i to, ukupna površina njihova akvatorija iznosi 4,82 milijuna četvornih metara. U luke nautičkog turizma ne spadaju samo marine – njih imamo 85, od kojih 20 suhih. Tu su još privezišta, sidrišta te »odlagališta plovnih objekata«. U odnosu na prethodnu godinu broj vezova zanemarivo je povećan – svega 25. Najviše vezova – više od 10.000 – namijenjeno je plovilima dužine između 10 i 15 metara, a najmanje kraćima od šest i dužima od 20 metara. Valjda će nova riječka marina u Porto Barošu popraviti brojku za velike brodove, a upravo takvi donose najveću zaradu.

Na kopnu imamo mjesta za smještaj 7.102 plovila, na ukupnoj površini od 782.113 četvornih metara. Skromna je, međutim, ponuda za smještaj plovila u zatvorenom prostoru – samo 27.866 četvornih metara. Uvjeren sam, između dvije plovidbene sezone mnogi bi svoj brod rado držali na suhom i zatvorenom, bez obzira na cijenu.

Manje se plovilo

Smanjenje plovidbe, a time i korištenje tranzitnog veza, nije zabilježeno samo u charteru. Znatno manje plovili su ljudi i na vlastitim brodovima. Često čitamo i slušamo informacije o gospodarskoj krizi u Njemačkoj, a nama su upravo njeni žitelji glavni turisti, u plovidbi i stacionarnom smještaju. Već nekoliko godina slušam priču da u našim marinama imamo puno plovila što dugo nisu zaplovila, neka i pet, šest godina, uvjeravao me sugovornik. Zacijelo je i to odraz sveopće gospodarske situacije.