Prije nekoliko dana pročitao sam zanimljivu informaciju u našem listu. Dan kasnije čuo sam je i s radiovalova. Zaslužuje pažnju. Rapska plovidba obilježava 60. obljetnicu, 1. lipnja 1963. godine prvi put zaplovio je trajekt na liniji Rab – Jablanac. Ma kakav trajekt, bio je to običan drveni brod, malo veći. Prethodno je ribario…

Zvao se »Čutin«! Pamtim ga, vidio sam ga jednom zgodom prilikom uplovljavanja u rapsku luku s nekoliko automobila na palubi. Nije ih mogao puno ukrcati, nije to bila njegova prvotna namjena. I još nešto danas nezamislivo, »trajekt« iskrcava i ukrcava automobile na rapskoj rivi, u centru mjesta. Druga su tada bila vremena, turizam neusporediv s današnjim. Ali putovalo se automobilom preko mora! Bilo je to izuzetno važno tada, kao i danas.

Sjećam se nekih komentara što sam ih tada slušao u rodnoj Novalji. »Rabljani su uvijek ispred nas… Rabljani misle na sebe i svoj turizam… ne čekaju tuđu pomoć… zašto i mi tako ne napravimo…« Otok Rab tada je turistički bio daleko od Paga, rapska općina financijski moćnija od paške… Turizam na Pagu još je činio početne korake, a Rab je već bio poznat, imao je i hotele, o čemu se na Pagu samo maštalo. Uostalom, turistički je Rab postao poznat još u godinama između dva rata, posjećivale su ga i okrunjene glave, koje su po povratku kući morale abdicirati.

Vlastiti trajekti

Koliko se sjećam, a davno je to bilo, Rabljani su pomogli i Pagu u trajektnom povezivanju s kopnom. Kada su nabavili prvi pravi trajekt, a bio je to rashodovani dvotrupac ratne mornarice. Zanimljivo, tada smo govorili »dvotrupac«, katamarane smo kasnije »otkrili«! Rapski Komunalac uspostavio je prvu liniju Stara Novalja – Jablanac. Nisam siguran, ali mi se čini da ju je održavao »Čutin«. Možda i koji drugi, manji drveni brod. Znam tek da smo dobili alternativnu mogućnost putovanja, nismo bili ovisni samo o brodskoj liniji. Posebno je to bilo važno u dane kada nije bilo brodske veze s Rijekom. Putovalo se autobusom do Jablanca, pa tim trajektom preko mora do Stare Novalje, gdje je čekao komunalni kombi za prijevoz do odredišta u Novalji. Malo komplicirano, ali brže nego brodom, i dobro kad druge mogućnosti nema. Pa je i Pag dobio pravi trajekt, od tada do danas liniju – nekad su postojale i linije – održava Jadrolinija.

Rab je zauvijek ostao svoj, s vlastitim trajektima. Rapska plovidba davno je postala prepoznatljiv brodar na hrvatskom Jadranu. Danas s tri vlastita trajekta, kvalitetna i kvalitetno održavana. I, što je najvažnije, s kvalitetnim održavanjem jedine trajektne linije koju imaju, Mišnjak – Stinica. Imaju tri trajekta, sva tri nabavljena kao novogradnje, i to s vlastitim projektima – potpisuje ih dragi čovjek Josip Vidas, rođeni Rabljanin, diplomirani inženjer brodogradnje. Tko bolje od njega može znati kakav brod treba rodnome otoku! Za buru što se s Velebita nemilosrdno obrušuje na akvatorij kojim plove.

Velika kvaliteta Rapske plovidbe bez sumnje su ljudi. Možeš imati ne znam koliko dobar brod, vrhunski. Sve je, međutim, uzalud ako na njemu nemaš prave ljude, posadu. Mnogi otočani godinama ih ističu za primjer. Kažu, njihov odnos prema putnicima, nastojanje da održe vezu i u najtežim uvjetima primjer su ljubavi prema svom otoku i brige za njegov prosperitet. Ima u tome puno istine, u nekoliko navrata osobno sam se uvjerio. Ne znam kako je danas, radne snage svugdje nedostaje, ali svojedobno su kompletne posade bile sastavljene od domaćih ljudi, Rabljana. Nadasve me oduševio njihov odnos prema putnicima, nastojanje da na otok i s otoka prebace i onog posljednjeg, koji je zakasnio, zaglavio u prometu ili se poslom zadržao. Da, osobno sam to doživio u nekoliko navrata. Red plovidbe mora se poštovati, to je jasno, ali on nije svetinja da ga ne možeš na trenutak zanemariti, da bi udovoljio čovjeku, putniku.

Ljudi su najvažniji

Spuštamo se s magistrale u Jablanac, žurimo, ali vrijeme nemilosrdno prolazi. Vozač pritišće sirenu, ne prestaje trubiti. Nikako ne možemo stići, sat samo što nije otkucao. Tu smo blizu… tko će u zimsko vrijeme u Jablancu čekati sljedeće isplovljenje..? I onda istodobno iznenađenje i olakšanje – trajekt nas čeka. Iako je vrijeme isteklo. Još jedan sličan primjer. Bilo je ljeto, srpanj. Lako je zamisliti kakav su naporni dan imale posade trajekata. Posljednje noćno isplovljenje s otoka prema kopnu točno u ponoć. U tu uru još smo u Barbatu. Poznanik telefonom naziva zapovjednika, objašnjava i moli da nas pričeka. »U redu, čekamo«, glasio je kratak odgovor.

A kad nas je čovjek na rampi, preko reda i bez karte pustio u trajekt. Kasna jesen, orkanska bura nemilosrdno dere dva dana. Neplanirano smo morali produžiti boravak na otoku. U neko doba trajekti su zaplovili, iako bi većina zapovjednika ostavila brodove čvrsto vezane, a kolona vozila nepregledna. Spustila se večer, bura pojačava, trajekti moraju na vez. »Vraćajte se, više ne mogu ploviti, ovo je zadnja plovidba«, govori nam policajac. Odlučujemo se za krajnje ružan potez, jurimo mimo kolone, ravno na skalu. Objašnjavam čovjeku problem i – u trenu smo ukrcani. Imam još primjera, dalje neću nabrajati.

Velika hvala svim tim ljudima, što drugo reći. Nisu tako postupili samo prema meni, nego prema nebrojenim putnicima. Da, ljudi su bitni, najvažniji, bez njih je i najkvalitetniji brod samo gomila čelika. Možda će jednog dana umjetna inteligencija preuzeti i zapovijedanje brodovima, ali po velebitskoj buri sigurno neće. Ljudi su nezamjenljivi, oni stvaraju image svoje tvrtke, šire u svijet lijepu sliku Raba i gostoprimstva njegovih žitelja. Ti bezimeni ljudi, jer nikada nikoga, od tih čije postupke spominjem, nisam zapitao za ime. A teško će se prepoznati, nije samo jedan takav! I tako šest desetljeća.

»Čutin« i »Dalmatino«

Prvi rapski trajekt »Čutin« bio je drveni brod, prethodno ribarski. Moglo bi se reći da je tada bio u najboljim godinama, građen je 1947. u Malom Lošinju. Uostalom, i danas plovi pod imenom »Dalmatino«. Stara izreka kazuje da »drveni brod nije star dok ima drva u šumi«. Dužina mu je 23,3, a širina 5,3 metra. U usporedbi s gabaritima današnjih trajekata što plove našim Jadranom – smiješna veličina. Ali u ondašnje vrijeme dragocjena!