Turistička sezona se zahuktava. Dobre informacije što govore o posjećenosti i punjenju smještajnih kapaciteta dolaze s čitave obale, uključujući otoke. A najave za dva udarna mjeseca pune su optimizma. Padat će rekordi! U takvoj medijskoj kampanji često se apostrofira nautički turizam kao perjanica hrvatskog turizma. S pravom!

Turizam noćenja, odnosno polupansiona, što je u nas dominantan, predstavlja klasiku, masovnost, »veliki promet, a mala zarada« kako je davno govorio jedan poznati Splićanin.

Nasuprot njemu imamo nautički turizam, kvalitetnu nadgradnju što donosi više novaca. Uz to, nautičari praktički otvaraju i zatvaraju turističku sezonu, posebno na našem Jadranu, moru što ga ne karakteriziraju vremenski ekstremi, pa se može ploviti i – uživati u plovidbi – u rano proljeće i kasnu jesen.

I tako, neki su mediji konstatirali da je nautička sezona u punom jeku, a kao potvrdu tome istaknuli su »da u marinama gotovo nema slobodnog veza«.

Nikako se ne slažem s takvom tvrdnjom. Našim morem već plove mnogi nautičari, i svakim danom ima ih više, ali još smo daleko od velikih gužvi na moru.

Povećani promet turističkih plovila potvrđuju i prve havarije, karakteristične baš za nautičare. Imali smo već nasukavanja jahti, prevrtanja jedrilica…

Na opće zadovoljstvo, bez posljedica. U danima što dolaze bit će toga sve više, zato uvijek i ponovo treba upozoravati na maksimalan oprez za vrijeme plovidbe. Nadasve se to odnosi na one koji su za timunom brzih plovila.

U sezoni gatovi opuste

U raznim turističkim informacijama zasmetala me konstatacija o nedostatku slobodnih vezova. Da je prava nautička već nastupila našim morem, intenzivno bi se plovilo, a u marinama bi bilo slobodnih vezova, barem u toku dana.

Kompletna popunjenost marina definira razdoblje mirovanja, zimske mjesece kada su brodovi na čvrstom vezu. Čim krene plovidbena sezona gatovi u marinama opuste, tijekom dana nema uobičajenog šušura, a još manje gužve.

Slobodan vez traži se u predvečerje, kad ljudi žele prenoćiti na sigurnom. Da, u noćnim satima uglavnom nema slobodnog veza, ali prvenstveno u marinama srednjeg Jadrana.

U našim kvarnerskim i istarskim marinama, te onima južnije od Splita, tranzitni vez moguće je naći u srpnju i kolovozu. Možda ne u svima, ali u mnogima sigurno!

Sjećam se starih priča mnogih profesionalnih skipera. Uvijek su se žalili da u neke marine moraju uplovljavati u ranim poslijepodnevnim satima, u vrijeme najljepše za kupanje i mnogovrsne užitke na moru. To je bio jedini način osiguranja sigurnog veza za noćenje.

Takvih problema neki su bili lišeni. Gosti na njihovim brodovima birali su za noćenje atraktivne i skrovite prirodne uvale, umjesto napučene marine.

Zadovoljstvo

Danas, zahvaljujući suvremenoj tehnologiji i »svemogućem« internetu, te sveopćoj informatizaciji na kopnu i moru, skiperi, odnosno vlasnici brodova nemaju takvih problema.

U svako doba dana, i s bilo koje pozicije na moru, oni mogu rezervirati vez u marini. Pa bezbrižno plove do mile volje, u marinu mogu uploviti i u kasnim večernjim satima – vez ih čeka.

Zakasnili su, možda na večeru, jer može se dogoditi da restorani više ne rade. Pitanje je što je kome važnije, plovidba i sve ljepote što ih ona nudi, ili dobar zalogaj u nekom kopnenom restoranu?

Čemu brod, nevažno privatni ili charter, ako je gastronomski doživljaj na prvom mjestu. Uostalom, neće ni na brodu ostati gladni, a ne moraju jesti baš paštetu i pamidore.

U hladnjacima tih brodova uvijek se nađe nešto za kuhanje. A ima i ljudi koji će to kvalitetno pripremiti.

Mnogi u nas skloni su kritičkim tonovima oslikavati našu nautičku ponudu. Ne valja ovo, nije dobro ono, nedostaje…

Poneka primjedba apsolutno stoji, nigdje nije sve idealno, nemaju sve marine kategoriju pet sidara, kao što ni svi smještajni objekti na kopnu nemaju pet zvjezdica.

Jasno, uvijek se može ponuditi bolje, više i atraktivnije. Ne slažem se s tvrdnjom da nautičarima »prodajemo« samo atraktivno more, obalu i otoke.

Imamo toga uistinu u izobilju, ali tko kaže da nemaju i drugi. U punoj nautičkoj sezoni na našemu moru imamo posjetitelje sa svih strana svijeta.

Da nisu zadovoljni, ne bi dolazili izdaleka, bez obzira na svu atraktivnost. I ne zaboravimo, »usmena predaja« ima veliko značenje.

To ne znači da se smije zanemariti razne oblike marketinških aktivnosti. Naprotiv, od njih se ne smije odustati niti privremeno.

Zapošljavanje skipera

Trajanje nautičke sezone u nas, vjerojatno, najbolje ilustrira radno vrijeme skipera, njihov godišnji angažman. Prethodno treba napomenuti da su skiperi u nas nedovoljno traženi, da se mnogi sami odlučuju upravljati unajmljenim plovilom.

U pravilu, ti ljudi imaju odgovarajuće teoretsko znanje, ali ne i iskustvo.

Svojedobno mi je iskusan profesionalni skiper pričao da im sezona u prosjeku traje 10 – 12 tjedana. Pa sada, zaradi dovoljno da možeš živjeti godinu dana, 52 tjedna.

Prema njegovim riječima, iskusni i kvalitetni skiperi u dobroj turističkoj godini mogu skupiti 20, čak i 22 tjedna. Rijetkima to uspijeva!

Puno ovisi o tome s kojom i kakvom charter tvrtkom radi, ima li godišnji ugovor, ili čeka povremeni angažman.

Sugovornik mi je tom prigodom pričao o kompleksnosti i zahtjevima skiperskog posla. Nije on samo zapovjednik broda, pa ga usmjerava od »točke A« prema »točki B«, kako putnici požele.

Skiper mora obavezno znati strane jezike i jedrenje. Poželjno je poznavanje tri strana jezika, tada su i mogućnosti zapošljavanja znatno veće.

Također, mora poznavati obalu i otoke, područje kroz koje vodi goste. On mora biti turistički vodič, a naši skiperi to uglavnom znaju.

Pravi skiper je promotor svoga kraja. Ako su zainteresirani, od dobrog skipera gosti na brodu mogu mnogo naučiti.

Žalio se, međutim, na »divlje skipere«, tako ih on naziva. Takvi imaju osnovna znanja, ali nedovoljno za sve što se traži od skipera. I što je najgore, oni ruše cijenu posla.