Ljeto na moru, nadasve u turistički i nautički jakoj Hrvatskoj, ne može proći bez problema. Havarija, nezgoda, nesreća, udesa… kako god ih nazvali. Ne treba to čuditi. U ova dva mjeseca našim morem plove deseci tisuća ljudi, mnogi sa znanjem o moru i plovidbi, ali i još više onih koji se ubrajaju u početnike i totalne neznalice. Tko bi sve to provjerio, kontrolirao… Pa onda iznenadna nevera, a gotovo svaka nevera je takva, diže na noge – na more, službu traganja i spašavanja. To je cijena turističkog biznisa!

Svojedobno su najviše problema zadavali daskaši, u današnje vrijeme zamijenili su ih »supovci«. Njihova plovila naizgled su slična, ali po karakteristikama različita. Zajedničko im je što po idealnim vremenskim uvjetima nude puno zadovoljstva svojim vlasnicima. A kad zapuše, na moru su nemoćna, igračke za vjetar i valove. Uz to, njihovi vlasnici često precjenjuju sebe i svoje plovilo. Sjećamo se nedavne potrage za ocem i sinom u Velebitskom kanalu. Problema ima i s barkama, gliserima, vjetar prevrne koju jedrilicu s nevještim skiperom, po bonaci se dogodi da gliser izleti na stijene, ima i sudara … Minulih dana na moru ispred Ičića nevera je iznenadila dvojicu ribara, pretpostavljam domaćih ljudi. Iako, iz priopćenja odaslanog iz Ministarstava mora nije razvidno radi li se o profesionalnim ribarima ili sportskim, odnosno rekreacijskim ribolovcima. Njihova brodica dužine osam metara – nije to brod – je potonula.

Posao za profesionalce

U »turistički biznis«, između ostaloga, spada i prijevoz turista, organizacija i realizacija turističkih plovidbi. To je posao za profesionalce, ozbiljne i odgovorne ljude. Trebao bi biti! Posljednji nemili događaj što je, na sreću, prošao bez žrtava i težih posljedica, otkriva da i takvi nisu uvijek pouzdani. Utrka za zaradom, nastojanje da se uhvati što veći dio ljetnog kolača, dovodi ponekad do popuštanja kočnica. Nažalost, stječe se dojam, i olakog shvaćanja odgovornog posla. Mišljenja sam da nema potrebe ponavljati što se prije nekoliko dana dogodilo u splitskoj luci, u gluho doba noći. Bolje je ne razmišljati kakve su posljedice mogle biti. Na sve to nameće se zaključak – ne ponovilo se, nikada i nigdje!

Dobri poznavatelji morskih propisa u trenu će izdiktirati koliko je, i kakvih, prekršaja počinjeno toga dana i noći. Istraga će reći svoje, lako su mogući spominjani problemi s motorom, u to se ne smije sumnjati. Ali, puno toga spada u sferu onoga što nazivamo »ljudski faktor«. Počevši od toga da se, sudeći prema izvješćima s mjesta događaja, ne zna točan broj ljudi koji su bili na brodu. Što dalje komentirati? Kao na Titanicu..! Samo što je Morska vila zericu manja!

Zapovjednik bez valjanih dokumenata. Je li vlasniku broda bila znana ta činjenica? Ili se vodio mišlju da brod mora ploviti i raditi, sada kada je turistička sezona na vrhuncu. Moglo je sve proći glatko, bez problema, tko zna koliko je tura napravio taj isti zapovjednik, bez valjanih dokumenata? Usporedivo je to s vožnjom autobusa bez položene odgovarajuće kategorije, ili istekle. Sve prolazi u redu, dok jednog dana… Bez odgovarajućeg dokumenta ne smije se upravljati ni pasarom od pet metara.

Istraga će utvrditi

Alkohol je tema nepotrebna za komentiranje, nedopustiv u prometu, na moru i na kopnu. Za one koji prevoze ljude grijeh je tim teži!

Za vlasnika broda ta činjenica može biti donekle olakšavajuća, teško je njemu, ako ne i nemoguće, kontrolirati djelatnike na terenu, izvan matične luke. Nije, međutim, bezgrješan kada na brod ukrcava ljude bez valjanih papira. Također, stječe se dojam da mu organizacija poslovanja nije jača strana. Koliko je putnika bilo na brodu – utvrditi će istraga! A, gdje je njegova evidencija? I što će još utvrditi istraga..?

Prihvatljivo je traženje alibija ili, barem, olakšavajućih elemenata u brodskoj kopči. Moguće je njeno otkazivanje, događa se i na novijim brodovima sa sofisticiranijom opremom. U takvim situacijama do izražaja dolazi znanje i umijeće posade, nadasve zapovjednika broda. Oni moraju poduzeti sve što je u njihovoj moći da se izbjegne nesreća ili, barem, ublaži. Navodno, kako govore neki svjedoci, brod je izvodio određene manevre unutar lučkog akvatorija. Očito, nedovoljne… Sreća, izbjegnute se teže posljedice, svi su putnici neozlijeđeni napustili tonući brod. A udarili su, nigdje drugdje, nego u gat benzinske postaje.

Od utapanja su spašeni i svi putnici izletničke brodice, njih devetoro, što se prije dvadesetak dana potopila u akvatoriju otoka Mljeta. Nažalost, ne njen zapovjednik. Brodica se prevrnula, a što je tome uzrok utvrditi će istraga, kao i uvijek prilikom takvih udesa.

Istraga će utvrditi, što ne znači da sličnih, nemilih događanja neće biti i u budućem vremenu. Konstantno se, i s raznih strana odašilju upozorenja i apeli, jednako turistima i domaćim ljudima. Profesionalcima ih ne treba odašiljati, oni moraju biti svjesni i savjesni, moraju znati što im je činiti, što im je dopušteno, a od čega se suzdržavati. Samo, zapovjednik iz splitske nesreće nema ni valjanih dokumenata, pa je samim tim upitna i njegova profesionalnost. I ne samo zbog dokumenata! Takvima se ne smije povjeriti timun bilo kojeg plovila, ni rekreativnog, ni onog za gospodarske namjene, a ponajmanje broda što prevozi više putnika.