Unatrag dvadesetak dana svake večeri u kasnijim satima obvezno sam bio na balkonu. Razlog su brodovi u Riječkom zaljevu što svijetle čitave noći, dok se počne razdanjivati. Pokušavam ih pobrojiti, a to nije baš jednostavno. Neki su blizu i bliže, pa prelazim na udaljenije, pokušava obuhvatiti i one daleke, uz obalu Krka i Cresa, u Velim vratima… Brojim, ali nisam siguran »da su mi svi na broju«. Jedne večeri nabrojio sam ih više od 30. Neću precizirati brojku, jer sigurno sam koji propustio. Nisam pokušavao uspoređivati s AIS sustavom, jer još uvijek svi ribarski brodovi nemaju obvezu uključivanja. U konačnici i nevažno, brod više ili manje.

Siguran sam, međutim, da je te večeri u Riječkom zaljevu svijetlilo najviše brodova. Malo je davalo na jugo, pa su se u zavjetrinu povukli i oni koji su prethodnih večeri radili u Kvarneru i uz zapadnu obalu Istre. Već sljedeće večeri bilo ih je znatno manje, a upravo zahvaljujući AIS-u, otkrio sam da su bili samo lokalni brodovi. Večer ranije bilo je mnogo brodova iz Dalmacije, uglavnom sa zadarskog područja. Ljudima koji i malo prate ribarstvo sve je dobro znano – lovi se mala plava riba!

Dobro se lovilo

U ovom dijelu godine to je uobičajena slika. Glavnina flote hrvatskih brodova plivaričara okuplja se na sjevernom Jadranu, upravo u akvatoriju gdje su svijetlili u posljednje vrijeme. Riba se premjestila prema sjeveru, a svaki iskusan ribar kaže da ribu treba tražiti, za njom ploviti. I eto, velike flote nama u goste! Ako se bude dobro lovilo možda neki od njih navrate i u studenomu. Možda, ali bit će ih manje. Listopad je udarni mjesec za malu plavu ribu, nadasve za srdelu. Iako, nisu zanemarivi ni ulovi inćuna. Vidio sam i dosta plavica, preciznije plavčića, jer jako su mali. Jednom zgodom, kada sam naišao na velike srdele, učinili su mi se podjednakima. Nikako nisu za gradele, nego u ulje, zajedno sa srdelama i inćunima.

Iz krugova bliskih ribarima, saznajem da se proteklih dana, odnosno noći, dobro lovilo, jako dobro. To sam mogao pretpostavljati, ali pretpostavke ne smijem javno iznositi. Kada to potvrdi mjerodavna osoba nema nikakve sumnje. Uostalom, dovoljno je svratiti u ribarnicu. Nisam odlazio nikamo daleko, vidio sam ovu našu riječku. Baš nitko ne može se žaliti, ponuda bogata, djelomični lovostaj za koćarenje gotovo se ne osjeća.

Bogata ponuda ribe i ostalih morskih organizama. Jasno, s obzirom na štajun dominirala je plava riba. Dobro je bila zastupljena i koćarska lovina. O lubenima i podlanicama s uzgojnih farmi suvišno je govoriti, nje nikada ne manjka. Znam, odmah će uslijediti pitanje: a cijene, što je s njima, u posljednje vrijeme sve je drastično poskupjelo, uključujući ribu. Odgovor nude sami posjetitelji. Sve je skupo, čak preskupo, slušam komentare s raznih strana. Slažem se, veći dio ponude iz ribarnice nedostupan je prosječnom potrošaču.

Gdje kupiti jeftinije

Ali, čuo sam i drugačije pitanje: gdje se može kupiti jeftiniji ručak? Bio je petak, dan znatno veće potražnje u svim ribarnicama, pa i supermarketima što nude »proizvode mora«. Tada su i cijene nešto veće! Tog dana srdele i inćuni prodavani su po 3 (tri) eura za kilogram. Vjerujem da je pri kraju radnog vremena cijena bila još niža. Gdje kupiti bilo što jeftinije? Poznanik mi se pohvalio: kupio sam dva kilograma, srdele za danas, inćune za sutra. Još je dodao: skuplja je blitva! Ne znam, njenu cijenu nisam provjeravao. Uvijek ponavljam i postajem dosadan, ne moramo jesti škampe i zubace, plava riba nije samo jeftinija, ona je i korisnija za zdravlje.

Pa se vraćam jesenskim mrakovima, najboljem razdoblju za lov plave ribe. Lovi se dobro, ali se ulovi iz ne tako daleke prošlosti neće ponoviti. Nisam se raspitivao kod ribara o pojedinačnim ulovima. Pamtim, prije petnaestak, pa i dvadeset godina neki su zapovjednici pričali da su u jednoj noći uspijevali zapasati i – dignuti više od 10 tona ribe. Ne znam da li kojem od današnjih ribara to uspijeva. Sposobni su oni za enormno velike ulove, ali na putu njihova ostvarenja stoji više prepreka.

Ribar više ne smije uloviti sve što može, svakoga dana za trajanja mraka. Neka je more prepuno ribom, neka se ona skuplja »pod feralom«, u određenom trenutku zapovjednik mora vezati brod, do sljedećeg mraka. Europska unija je nemilosrdna, njene zakone i hrvatski ribari moraju striktno poštivati. Oni ribarima propisuju nekoliko ograničenja. Svi znamo za dva lovostaja, zimski i proljetni. Manje nam je znano mjesečno i godišnje ograničenje broja radnih dana. Pa ribari moraju kalkulirati, kada isploviti, a kada ostati na vezu. Nadalje, ograničena im je i mjesečna količina ulova. Svojedobno mi se žalio vlasnik jednog broda: ne smijem loviti do maksimuma, moglo bi se dogoditi da za desetak dana ispunim mjesečnu kvotu ulova, i što raditi do kraja mraka, vezati brod i raspustiti posadu? Ne bi bilo dobro! I za tržište je bolje da se ulovi rasporede kroz duže razdoblje.

Zapuhalo je jugo

Nije ograničen samo mjesečni ulov po brodu. Hrvatska je u cjelini obvezna smanjivati ukupnu količinu ulova na godišnjoj razini. Zato više nećemo imati rekordnih godina. Naprotiv, konstatirat ćemo »da je lanjska bila bolja od ove«. I tako svake sljedeće… A uvjerava me umirovljeni ribar da lovimo manje od mogućnosti našeg mora, da riba ugiba od starosti, posebno inćun koji ima kratak životni vijek. Ne vjerujem da se s njim slažu ihtiolozi, još manje zagovornici zaštite morskih bogatstava, od kojih bi neki zabranili svaku vrstu ribolova. Ne bi se, zacijelo, složili ni briselski činovnici koji nam kroje ribarstvenu politiku i sudbinu važne gospodarske djelatnosti. To je već druga tema, kada krene priča o njoj, kraj se ne nazire.

Zato se primakao kraj bogatom listopadskom mraku. Naprasno je prekinut. Zapuhalo je jugo, dosta jako. Brodovi su na prisilnom vezu, neki su zaplovili prema matičnim lukama. Nestala je i raskoš u ribarnicama, cijene su vraćene u standardnu kolotečinu. Ali je mala plava riba i dalje najjeftinija!

Cjelodnevni iskrcaj

Za veliki dio brodova plivaričara, posebno za one iz udaljenih luka, u ovom dijelu godine Plomin Luka postaje glavni iskrcajni lokalitet. Ponekad je koriste i ovdašnji brodovi, iz Rijeke i Krka. Više puta svjedočio sam neviđenoj gužvi, po pet brodova znalo je biti vezano jedan do drugoga. Pa sad iskrcavaj stotine kašeta preko svih njih. A ulovi bogati, iskrcaju nikada kraja. Napuni se jedna hladnjača, na njeno mjesto odmah parkira druga. Jednom zgodom, da, bilo je i toga, iskrcaj samo s jednog broda trajao je čitav dan. Istog trena kada je iskrcana posljednja kašeta, uključen je motor i – isplovljavanje. »Ča je bilo tega više ni…«