Naše hrvatske, državne vlasti pripremile su nam veliki i bogati dar za novu godinu. Namijenjen je svima nama, ali prvenstveno, kako ističu ministri i saborski zastupnici, našim ribarima.

Na dar su dobili isključivi gospodarski pojas u Jadranskom moru. On će zamijeniti Zaštićeni ekološko ribolovni pojas, popularni ZERP, što ga imamo više godina, a za koji svi znamo, ljudi od mora i kontinentalci koje ribarstvo i pravo mora nikada nisu zanimali.

Gospodarski pojas majka je svih problema hrvatskog morskog ribarstva. Godinama je, u svakoj prigodi, ovu rečenicu ponavljao naš istaknuti ribarski stručnjak. Redovito bi, međutim, nešto tišim glasom, dodavao: davno smo ga propustili proglasiti!

Onome tko ga je htio slušati, a uvijek je bio zanimljiv sugovornik, detaljno je objašnjavao svoje tvrdnje. Po njemu, još je Jugoslavija propustila to učiniti sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća, odmah nakon donošenja Konvencije UN o pravu mora.

Tada se gospodarski pojas mogao proglasiti bez problema i eventualnih prosvjeda nezadovoljnih susjeda. I mogao se striktno primjenjivati.

Propuštene prilike

Drugu priliku propustila je samostalna Hrvatska sredinom devedesetih. Da je to tada učinjeno, moglo se značajno ojačati pregovaračke pozicije prilikom ulaska u EU. To nije učinjeno i – dobro znamo kako su tekli pregovori, koliko smo bili ucjenjivani, koliko su se odužili.

Sada nam je trebao dolazak talijanskog ministra u Zagreb. Po svemu sudeći, on je nagovorio naše državne čelnike na žurno proglašenje gospodarskog pojasa.

I što sada, što će hrvatski ribari dobiti proglašenjem isključivog gospodarskog pojasa. Hoće li dobiti stotine milijuna, pa čak i milijarde eura »što nam ih kradu talijanski ribari«. U raznim prigodama, nadasve uoči izbora, ovakve smo izjave slušali od mnogih naših političara.

Gospodarski pojas bio im je prilika za skupljanje poena – glasova. Lijepo bi bilo da pokažu matematički izračun kako doći do tih silnih milijuna eura.

Hrvatska država dobit će politički i pravno, dok se ribarima ništa promijeniti neće. U tom akvatoriju što je dosad bio ZERP, a odsad će biti isključivi gospodarski pojas, raditi će nešto malo hrvatskih ribara i puno više talijanskih. Kao i do sada!

Uostalom, dobro se sjećamo reakcija s druge strane Jadrana kada je jedna od naših vlada samo najavila striktnu primjenu ZERP-a. On je uvijek ostao otvoren za ribare iz zemalja EU-a. Druga je priča što se to EU pretvaralo u Italija! Pa neće valjda u Jadranu raditi ribari iz Švedske ili Njemačke?

Instrumenti zaštite

Ulaskom Hrvatske u EU sve se promijenilo. Za vlastito ribarenje članice mogu svojatati unutarnje i teritorijalne morske vode, ali ne i gospodarski pojas. Bez obzira na to što se zove »isključivi«, on je zajedničko ribolovno more svih zemalja članica.

Ne vjerujem da će, osim Talijana, bilo tko drugi koristiti to pravo. Mogli su i dosad raditi u ZERP-u, pa nisu. Slovenija nema brodova za otvoreno more, ostalima je Jadran daleko, a nije im previše ni zanimljiv, nema u njemu bogatih lovišta.

Neke zemlje članice EU-a našle su načina kako iz svog gospodarskog pojasa eliminirati velike i moćne flote svojih susjeda. Učinila je to Malta koja ima gospodarski pojas od 200 milja, što Hrvatska nije u mogućnosti napraviti.

Jednom odredbom u svom zakonodavstvu iz gospodarskog pojasa eliminirali su talijanske brodove. I nisu popustili pritiscima! Hrvatska je suverena i ravnopravna članica EU-a, ali nije toliko moćna. »Malteški recept«, uz sve to, za nas nije primjenjiv. Ali postoje instrumenti zaštite barem za dijelove zajedničkog ribolovnog mora.

Eliminirati ribare iz »trećih zemalja«

Obrazlažući potrebu žurnog proglašenja gospodarskog pojasa, s naše i talijanske strane moglo se čuti da iz Jadrana treba eliminirati ribare iz »trećih zemalja«. Spominjalo se Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru, a najviše Albaniju.

Tvrdilo se da je tamošnja ribarska flota posljednjih godina višestruko umnožena, da imaju velike brodove koji rade po čitavom Jadranu. Sve je to istina. Nitko, međutim, ne objašnjava odakle odjednom veliko zanimanje Albanaca za ribarstvo?

Talijani to dobro znaju, ali ne otkrivaju. Ti brodovi plove pod albanskom zastavom, njihovi su vlasnici tvrtke registrirane u Albaniji. U stvarnosti, međutim, brodovi su talijanski, vlasnici su Talijani.

Samo su posljednjih godina svoje poslovanje preselili u Albaniju. Zašto, trebalo bi njih pitati. Zacijelo im je povoljnije, imaju stanovite pogodnosti. Tko može tvrditi da talijanske vlasti takvim potezom ne pokušavaju svoje odbjegle ribare vratiti u porezni sustav matične zemlje.

Gore zatvoreni Jadran, a dolje Grčka, također, članica EU-a, gdje će raditi? Samo u uskom Otrantu!