Mnogi su već počeli pripremati putnu prtljagu, spremni za avanturu ljetovanja. Jasno, na moru! U redu, ima i onih koji će se opredijeliti za »brda i planine«, krajeve s više zelenila i ugodnijim temperaturama, kojima se ljetovanje ne svodi na kupanje i sunčanje.

Svatko ima svoje užitke, o tome ne treba raspravljati. I svatko dobro zna što ga čeka u sredini za koju se opredijelio. Zna i kakve ga gužve čekaju na moru. Malo je, međutim, onih koji znaju kako bi se trebali ponašati na moru, kako se odnositi prema njemu.

Nije to samo: skači, kupaj se, zaroni, vadi iz mora sve živo što možeš, jurcaj gliserom blizu i daleko od obale… More uistinu nudi mnoštvo užitaka, ali i uživati treba s mjerom.

Od ljudi koji se brinu o zaštiti mora i života u njemu, moguće je čuti preporuku: uživaj na moru, koristi blagodati što ti ih nudi, ali na način da to možeš raditi i sutra.

Davno mi je rekao jedan znanstvenik, morski biolog, da svaka čovjekova aktivnost na moru nanosi štetu njegovu ekosustavu. Nadasve, štetu nanose gospodarske aktivnosti. Ali, dodao je on, ne možemo i ne smijemo zaustaviti život i razvoj.

Šteta je neminovnost, a svi čimbenici obvezni su ulagati napore da ona bude čim manja. Jedna od tih aktivnosti je turizam, za nas najvažnija grana gospodarstva. Što bismo da nam on podbaci…

Zaštita mora nije i ne smije biti briga samo nekih udruga što su glasne, ali ih malo tko sluša, niti znanstvenika i njihovih institucija, odnosno državnih i lokalnih vlasti.

Zaštita mora biti trajna i svekolika briga svih nas, a nadasve onih koji na moru i od mora žive. Uvijek moramo imati na pameti koliko nam je taj naš mali i lijepi Jadran dragocjen.

Izrazito osjetljivo more

Malo je naše Jadransko more, toliko malo da toga najčešće nismo svjesni. U usporedbi sa svjetskim morima i oceanima na Jadran otpada samo 4,6 posto ukupne površine Sredozemnog mora.

Uz to, jako je zatvoreno, stručno definirano kao »poluzatvoreno«, i plitko. Takvo more »izrazito je osjetljivo na sve intenzivnije utjecaje ljudskih aktivnosti, kao što su turizam, ribarstvo, pomorski promet, marikultura i eksploatacija ugljikovodika«, istaknuto je lani u Krku na znanstveno-stručnom skupu nazvanom »Klimatske promjene i očuvanje morskih ekosustava Jadranskog mora«.

Tom prigodom posebno je alarmantnom ocijenjena činjenica »što uslijed ljudskih djelatnosti u more dospijevaju veće količine hranjivih tvari i razne štetne tvari koje imaju svojstvo bioakumulacije i biomagnifikacije, te postaju sastavnim dijelom hranidbene mreže, zbog čega njihov negativan utjecaj spada u kategoriju nesagledivih razmjera.«

To je ono generalno što ugrožava ne samo naš Jadran nego i u današnje vrijeme većinu svjetskih mora. Znam, mnogi će odgovoriti: »Kako ja osobno mogu na to utjecati, ako nešto malo i zagađujem, to je zanemarivo«.

Neće biti baš tako, iako sam i osobno ponekad tako razmišljao. Kao da je problem ako smo, na obali ili u barki, popili pivo pa limenku ili staklenu bocu bacili u more.

Odnijet će je morske struje tko zna gdje… Čovjek od mora, školovan, bacajući pivsku limenku glasno je komentirao: »Brzo će razgraditi galvanske struje!« Pa je, otprilike nakon pola sata, napravio isto. Hoće, razgradit će je more, samo to nećeš dočekati…

Zapitajmo svatko sebe, koliko puta smo slično napravili, što smo sve bacali u more, ne razmišljajući da smo mu u tom trenutku nanijeli štetu. Nevažno veliku ili malu.

Neću generalizirati, ali mnoštvo pušača opuške baca u more, prazne kutije od cigareta također. Nabrajati li dalje, što radimo s čašicama od jogurta i sličnom plastikom, ambalažom od tetrapaka, staklom, najlonskim vrećicama, pa i papirom?

Tko ne vjeruje, trebao bi jednom otploviti s ribarima, da vidi što dižu u mrežama. Postoje prirodni materijali koje će more razgraditi, među koje spada i nafta, iako njezino onečišćenje djeluje krajnje ružno, po nekima i katastrofično.

I nanosi veliku štetu na razne načine. Za morski okoliš i život u njemu puno je pogubnije izlijevanje raznih otrova. Nasuprot nafti oni su često nevidljivi, a smrtonosni za sve živo.

Nezabilježena temperatura

Klimatske promjene, također, snažno i negativno utječu na stanje morskog ekosustava. U ovom dijelu godine znali smo svjedočiti intenzivnom i krajnje ružnom cvjetanju mora.

Zasad je izostalo, vremenske prilike nisu mu pogodovale, što ne znači da nas je definitivno mimoišlo. Temperature mora sve su više, jednako kao i zraka.

Na skupu u Krku istaknuto je da su lani početkom srpnja izmjerili 30 Celzijevih stupnjeva, što nikada ranije nije zabilježeno. Cvjetanje mora i bujanje ostalih patogenih organizama, uvjetovano visokim temperaturama, uzrokuje česte pomore živih organizama.

Pod utjecajem klime višestruke su promjene u našem Jadranskom moru. Doselili su nam se razni organizmi iz toplih i dalekih mora – alge, bakterije, želatinasti organizmi, neki su izuzetno agresivni, mogli bi izravno ugroziti ribarstvo, šire se čitavim Jadranom.

Ne poznajemo ih još, ali su se udomaćili. Nadalje, zagrijavanje Jadrana dovodi do značajnih promjena i među njegovim stanovnicima, mijenjaju staništa, nalazimo ih tamo gdje nikada nisu boravili.

Dovoljno je spomenuti neke vrste riba koje su nekad boravile isključivo u južnom, toplijem i dubljem dijelu Jadrana, pa su postale stalni stanovnici i na sjeveru.

Ne tako davno nismo ih poznavali, a danas su uobičajene u ribarskim ulovima. Pitanje je samo kojom će se brzinom događati nova useljenja, što će nam sve doplivati i trajno se nastaniti.

Došljaci iz toplijih mora

Prije tri godine objavljena je knjiga »Ihtiofauna Jadranskoga mora«, kojoj su autori Jakov Dulčić i Marcelo Kovačić. U njoj je predstavljeno 456 riba.

Većina njih stalni su jadranski stanovnici, a uključene su i neke vrste koje su samo jednom registrirane u Jadranu. Zanimljivo je, međutim, spomenuti da je od trenutka predaje rukopisa u tisak do objave u našem moru registrirano šest novih vrsta.

Ribe dolaze i postaju stalni stanovnici Jadrana. Za usporedbu spomenimo dva prethodna kapitalna djela u kojima su, također, obrađene sve ribe Jadranskoga mora.

Veliki znanstvenik Tonko Šoljan 1948. godine u knjizi »Ribe Jadrana« na popisu ima 365 riba, a Ivan Jardas u djelu »Jadranska ihtiofauna« 1996. godine 407 vrsta. Neke ribe su tijekom godina otkrivene kao stalni stanovnici Jadrana, a mnoge su došljaci iz toplijih mora.