Bartul Dimić je podvodni ribolovac koji je jako dugo bezuspješno pokušavao uloviti ribu težu od kilograma. U jednom od posljednjih ribolovnih pohoda mu se ta želja napokon ostvarila.

Evo što nam je Bartol ispričao o tom svom ribolovnom uspjehu:

– Toga sam se dana probudio, kao i inače, rano ujutro.

Kišovito i mokro vrijeme otežalo je odluku hoću li ići na more ili ne, ali eto na kraju sam se odlučio otići zbog promjene vremena i dolaska plime, a u najgoru ruku malo se okupati i otplivati.

Dolazim na teren i čim sam se bacio u more, još ni peraje nisam obukao, u daljini vidim velikog cipla kako pase travu.

Brzinski navlačim peraje i natežem pušku, ali kako je nažalost bio prvi zaron, tako mi je odijelo pustilo mjehuriće pri izjednačavanju, što je uplašilo cipla.

Prolazim još desetak metara i pogledam iza sebe, a ono komarča od oko kila dolazi uz kraj.

Brže-bolje pokušavam ispuhat zrak i spustit se na dno, ali nažalost, i ona me primijetila i pobjegla.

Prolazim idućih desetak metara još u nevjerici zbog velike komarče i samo gledam lijepog lubina koji me gleda i u velikom luku obilazi.

Mislim si kako danas baš nije moj dan, ali idem dalje, nikad ne znaš što te čeka – priča nam Bartul.

– Tako idem dalje i prolazim terenom pa nalazim malo manje ribe, ništa posebno, ali puno cipala.

Naišao sam na ciple taman u blizini lijepog, velikog kamena, idealnog za sakriti se i sačekati ih.

Gledam i gledam i mislim se hoću li ili neću pucati.

Imali su oko 40 deka pa sam tako stajao jedno 2 -3 minute neodlučan, kad odjednom pogledam u dubinu, a ono mrcina od komarče ide direktno prema meni.

Vidim da joj je pogled fokusiran na dno kamena i da me nije primijetila – nastavlja Brtul svoju priču.

– Drvena puška Shadow klasika 100 brzo se okreće u trenutku koji kao da je trajao minutu, a ne sekundu. Slijedi ‘boooom’ i strijela nestaje u mutnom, a s njom i riba.

Na sekundu sam bio siguran da sam je promašio, a onda je zazujao mulinel.

Trenutno grabim kontru.

Vidim da je pogodak loš pa puštam laško i trk za ribom koja bježi punom parom.

Peraje rade svoje i riba ubrzo dobija veliki zagrljaj s obje ruke.

Šok i nevjerica kada sam vidio da se riba jedva držala na harpunu i brže-bolje provlačim portapeš kroz škrge.

Igra je gotova.

Uslijedilo je par minuta čistog urlikanja i veselja.

Nisam mogao vjerovati kolika je.

Trebalo mi je sljedećih pola sata da dođem sebi.

A na tom terenu sam se i u prošlosti susretao s jatima velikih orada koje su se mudro držale na udaljenosti većoj od dometa moje puške.

Ovaj put su splet okolnosti, sreće i malo brže ruke osigurali da ovaj kapitalac bude i moj prvi.

Do sada mi je najveća riba bio cipal od 80- 90 deka, i već dugo sam pokušavao probiti tu granicu kilaša.

Vaga kaže 2,3 kilograma, a ja presretan. Odmah sam se skupio i otišao kući gdje čekaju vruće gradele i maslinovo ulje – ispričao nam je Bartul Dimić.