Minulog tjedna – utorak, 25. lipnja – bio je Svjetski dan pomoraca. Istog dana imali smo i naš Dan neovisnosti. Neko vrijeme bio je državni praznik – Dan državnosti, a danas samo spomendan. Većina nas nije ga se ni sjetila. Oba datuma obilježili smo gotovo na identičan način, skoro pa nikako. A, nitko ne može reći da nam nisu važni, svaki sa svojim povodom. U novinarskom poslu nikada se nisam bavio političkim temama, pa neću ni sada. Zato, preskačem Dan neovisnosti i sve kontroverze oko njega. Pripada mu puno veće značenje i svečanije obilježavanje. Ugledajmo se u SAD, što njima znači Dan nezavisnosti, kako ga slave.

O Svjetskom, ili Međunarodnom danu pomoraca mogu više. Uvijek se volimo hvaliti da smo pomorska zemlja s višestoljetnom tradicijom, u svakoj prigodi ističemo svoju pripadnost svijetu mora i pomorstva. Pa bi valjalo bolje obilježiti taj svjetski datum. Znam koji ću odgovor dobiti. Mi imamo svoj Dan pomoraca, blagdan svetoga Nikole, i uistinu ga dostojno obilježavamo mnoštvom manifestacija na čitavoj obali i otocima. Sve je točno, nitko ne može govoriti suprotno. Naši pomorci i svi ljudi od mora to zaslužuju. Ipak, i međunarodni datum treba obilježiti! Ako zbog nikoga drugoga, onda zbog tisuća naših pomoraca koji plove pod inozemnim zastavama. Jer, ne slavi se svugdje dan pomoraca na Svetoga Nikolu. A i posade su sve više međunarodne, pa je dobro imati zajednički blagdan.

Zahvalnost pomorcima

S obzirom na činjenicu da ljudi plove tisućama godina, Svjetski dan pomoraca nije duga vijeka. Utemeljen je 2010. godine. Datum je odabran kao dan održavanja Diplomatske konferencije u Manili na kojoj je prihvaćena STCW konvencija i pridruženi joj zakoni. Očito, nije moglo biti odabrano bolje mjesto od glavnog grada Filipina. Iz te zemlje zacijelo dolazi najviše pomoraca koji plove svjetskim morima i oceanima. Onima koji u pomorstvu nisu doma nudimo najkraće objašnjenje – STCW konvencija donesena je 1978. godine i njome su uvedeni standardi obrazovanja pomoraca na globalnoj razini, kako bi omogućila potpunu mobilnost radne snage u pomorskoj industriji. Na taj su način uvedeni minimalni sadržaji i trajanje za pojedine obrazovne razine i ukinuta potreba za priznavanjem inozemnih kvalifikacija. Uvedeni su i programi cjeloživotnog učenja te mehanizmi upravljanja kvalitetom temeljeni na industrijskim standardima. Time se iskazuje zahvalnost za trud što ga pomorci ulažu u razvoj međunarodne pomorske trgovine i svjetske ekonomije.

Konvencijom je obuhvaćeno oko 1,5 milijuna pomoraca koji plove svjetskim morima i oceanima pod svim mogućim zastavama. Među njima, prema procjenama, ukrcano je oko 600.000 tisuća časnika. Dio te brojke pripada Hrvatima. Ukupno, naš doprinos djeluje zanemarivo, ali i Hrvatska je mala. Podatke o ukupnom broju naših pomoraca dobio sam iz dva izvora. Po jednom, imamo 27.000 pomoraca, a po drugom koji smatram pouzdanijim, 22.000. Za Filipince bila bi to zanemariva razlika, za Hrvate je velika. Također, po jednome imamo više od 12.000 pomorskih časnika, a po drugome oko 70 posto. Treba istaknuti da je Hrvatska, u odnosu na broj stanovnika, pomorska velesila. Među članicama EU-a, jasno onima što imaju more i pomorce, naša se zemlja nalazi na četvrtom mjestu.

Spominjanje Svjetskog dana pomoraca prigoda je za koju riječ o životu i radu pomoraca. Glupo je ponavljati onu stoljećima staru da »pomorački kruh ima sedam kora«. A eto je ponavljam. Pomorački život je težak – bio, ostao i bit će. Ako zbog ničega drugoga, ono iz razloga što su trajno na moru, u specifičnim uvjetima života i rada. Svojedobno sam nazočio zanimljivu razgovoru nekolicine ljudi. Žalili su se da im je posao težak, izuzetno naporan, da »mrtvi umorni dolaze kući«. Kad su se svi izredali, javlja se pomorac:

– Vjerujem, težak vam je posao, nije lako zaraditi plaću. Ali, svi vi imate čvrsto tlo pod nogama, spavate u svom krevetu kod kuće, u krevetu koji se čitave noći ne valja. A što je to normalno radno vrijeme, slobodni dani, boravak u krugu obitelji…«

Svi su ostali bez riječi, nikakva komentara nije se čulo.

Stalno su na moru

Da, današnji život pomoraca, uvjeti rada i boravka na brodu, neusporedivo su unaprijeđeni. Ali, oni su stalno na moru, plove danima daleko od kopna. Istina je, doma su znatno češće. Pamtim žalopojku jednog starog pomorca, radni vijek proveo je na Jugoliniji, ako se netko još sjeća velikog riječkog brodara. I zapala ga linija za Daleki istok. Ukrcao se i iskrcao u Rijeci, napravio je dva vijaja. Ukupno to je trajalo 15 mjeseci. Neki su plovili još duže bez iskrcaja. Toga više nema! Kada dođe vrijeme smjene, pomorac se iskrcava, nevažno u kojoj luci, bliskoj ili daleko. Agent da dočekuje s avionskim kartama do kuće. Tek u vrijeme korone mnogima se plovidba značajno produžila.

Priča mi mladi strojar koji plovi na velikoj svjetskoj kompaniji. »U slobodno vrijeme vježbam, na brodu imamo fitness dvoranu«! Da, ima i toga. Kada god poželi pomorac s broda telefonom poziva obitelj, pričaju, međusobno se gledaju… Pomorci starije generacije u svakoj su luci željno čekali dolazak brodskog agenta. Između ostaloga, on je donosio i poštu, pismo od kuće nestrpljivo se čekalo. Tko danas kome piše, na moru i kopnu..? Ako i piše, to pismo pristiže u roku »odmah«.

Usprkos svemu, pomorce i danas na moru vrebaju opasnosti. Toga se nikada neće osloboditi. U najvećoj opasnosti sada su oni koji plove prema Sueskom kanalu. Nezadovoljstvo i bijes zbog tuđih ratova »bolesne« skupine iskaljuju na nedužnim pomorcima. Stradaju ljudi koji na moru zarađuju svoj kruh, koji s time ratovanjem ništa nemaju.

Izložba na fakultetu

Ono što znam, Svjetski dan pomoraca obilježio je jedino Pomorski fakultet iz Rijeke. Ovogodišnja tema Svjetskog dana bila je sigurnost i doprinos pomoraca njenu povećanju unutar pomorskog sektora. Sigurnost je bila i tema izložbe što je tim povodom upriličena na fakultetu. Uz prikaza razvoja fakulteta, posebno je istaknuta »povezanost između fakultetskog obrazovanja i sigurnosti na moru. Time se osigurava da buduće generacije pomoraca budu adekvatno pripremljene za suočavanje s izazovima na moru«, istaknuli su organizatori izložbe.