Broj orada, poznatih i kao podlanice, komarče i pod drugim nazivima, u Jadranskom moru zadnjih godina konstantno raste, pokazala su znanstvena istraživanja Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz Splita.

Dobra je to vijest za sve komercijalne i sportske ribolovce, budući da je riječ o jednoj od najcjenjenijih i gospodarski najvažnijih riba u Jadranu, kako za ribare, tako i za mnoge ugostitelje koji imaju ribu na meniju.

S druge strane, povećanju brojnosti populacije ove vrste ne raduju se baš svi, osobito ne uzgajivači školjaka kojima znaju pričiniti velike materijalne štete na uzgojenim školjkašima.

I podaci Državnog zavoda za statistiku o prijavljenom ulovu ove vrste potvrđuju trend rasta koji se temelji na znanstvenim procjenama. Tijekom 2022. godine prijavljen je ulov od 229 tona, što je gotovo udvostručeni ulov u odnosu na 127 tona prijavljenog ulova iz 2019. godine.

Prilagodljiva vrsta

– Zbog svoje specifične prilagodljivosti na uvjete uzgoja i njezine važnosti za prehranu, laboratorij za akvakulturu splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo dugo godina proučava jadranske orade.

Razne procjene ukazuju da postoji višegodišnji trend rasta brojnosti u istočnom Jadranu, a znanstvene publikacije potvrđuju povećanje obilja orada i u drugim dijelovima Sredozemlja, kaže dr. Leon Grubišić, voditelj laboratorija, no dodaje kako povećanje njihove brojnosti nije dobra vijest za sve.

– Studijama je dokazana korelacija između rasta populacija orada i značajnih, ponegdje totalnih šteta na uzgajalištima školjkaša duž Jadranske obale, pojasnio je Grubišić.

Povećanje broja orada sigurno nije došlo samo od sebe, procjenjuju u Institutu, jer ribolovni pritisak na ovu vrstu stalno raste.

Vjerojatno se dogodio splet okolnosti, odnosno kombinacija više različitih čimbenika poput rasta temperature mora uzrokovanih klimatskim promjenama, programa zaštite područja laguna koja su prepoznata kao rastilišta mlađi, prebjezi uzgajanih orada iz uzgojnih sustava, spontani mrijest orada tijekom uzgoja, uvođenje atlantske orade u uzgojne sustave na Sredozemlju i drugi faktori.

Kako bi se što bolje odredilo prisustvo uzgojnih orada u divljoj populaciji, znanstvenici laboratorija za akvakulturu splitskog Instituta do sada su radili brojna istraživanja.

Kroz četverogodišnji projekt Hrvatske zaklade za znanost AquaPop, istraživački tim na čelu s voditeljicom dr. sc. Tanjom Šegvić Bubić je koristio različite pristupe, uključujući primjenu metoda molekularne genetike, morfometrije i tagiranja ili označavanje orada akustičnim odašiljačima, te su došli do značajnih rezultata po ovom pitanju.

Uzgojni genotipovi

– Istraživanjem genetičke raznolikosti orade prepoznata je prisutnost uzgojnih genotipova u prirodnim populacijama orade koja varira u odnosu na blizinu uzgajališta, s prosječnim udjelima oko 15 posto.

Takav podatak nas ne iznenađuje jer simulacijom bijega uzgojne orade iz priobalnog uzgajališta i primjenom telemetrijskog praćenja, uočili smo zadržavanje i do 70 posto označenih orada u blizini kaveza tijekom dva tjedna od incidenta bijega, ali i visoku stopu preživljavanja i asimilaciju u prirodne populacije, kaže Šegvić Bubić.

Uspjeh dosadašnjih istraživanja omogućio je i razvoj najnovijih metoda morfometrije koje su specijalnost dr. Igora Talijančića, znanstvenika koji je na ovoj temi doktorirao. Morfometrija je znanstveno područje koje se bavi proučavanjem oblika i veličine organizama, omogućava kvantitativno mjerenje i analizu vanjskih tjelesnih karakteristika živih bića.

Ključna je za razumijevanje biološke raznolikosti i prilagodbe organizama na promjenjive uvjete u prirodi. Na temelju istraživanja o morfometriji orada u Jadranu, laboratorij za akvakulturu došao je do novih spoznaja o oradama u Jadranu.

– Uočene su i morfološke promjene kod populacija koje obitavaju u blizini uzgajališta tuna jer u odnosu na divlje jedinke imaju manju i tuplju glavu, vretenastije tijelo i svjetliju srebrenkastosivu boju kože, objasnio je Talijančić, dodajući kako uzgajališta tuna predstavljaju pogodna staništa za orade.

– Na tim mjestima, hrana je utjecala na njihovu reproduktivnu strategiju, budući da su jedinke postale sklonije promjeni spola iz mužjaka u ženku pri manjim dužinama, što nije slučaj kod populacija u divljini, dodao je.

U istraživanju orada u istočnom Jadranu proučavane su i razlike između divljih, kavezno asociranih i uzgojnih populacija. Metoda geometrijske morfometrije i analize tjelesnih oblika putem digitalnih fotografija omogućila je razlikovanje tih populacija na temelju oblika tijela i glave.

Razlike u boji

– Uzgojne orade imale su zdepastiji oblik tijela i zaokruženiju glavu s ustima usmjerenim prema gore, dok su divlje orade imale izduženiji oblik tijela s ustima u ravnini s donjom linijom tijela. Osim toga, promatrane su razlike u boji tijela, gdje su uzgojne orade imale tamniju i bljeđu nijansu u usporedbi s divljim jedinkama, rekao je Talijančić.

Kombinacija specifičnih morfoloških značajki i molekularne genetike riba pruža znanstvenicima uvid u stanje populacija divljih i uzgojnih orada u Jadranu. Osim toga, ono što konzumente najviše zanima, i o čemu se najviše razgovara, su i njihove razlike u biokemijskom sastavu mesa, gdje uzgojne orade imaju više masti i drugih masnih kiselina koje su tipične za hranu koja se koristi u uzgoju.

Porast broja orada u divljini Jadranskog mora, iz perspektive ribarstva i ljubitelja morske gastronomije, predstavlja značajan fenomen, no u Institutu zaključuju kako je, unatoč naizgled pozitivnim aspektima, potrebno nastaviti pažljivo praćenje i traženje modela održivog upravljanja populacijom orada kako bi se izbjegle ozbiljne i neželjene posljedice na ekosustav Jadranskog mora.

Danas se lovi lakše

Osim znanstvenika, veću brojnost orada primjećuju i ribolovci, što je splitskom Institutu potvrdio i Hrvoje Jukica, iskusni ribolovac i urednik popularne web stranice Dalmatinski šparidi, koji kaže da je oradu danas lakše uloviti nego prije dvadeset godina.

– Poznata izreka »nema više ribe kao što je nekada bilo«, koja se oduvijek nostalgično koristila kod opisivanja stanja ribljeg fonda u moru, je generalno točna, ali u primjeru orada očito je da ona ima i svoju iznimku, dodao je Jukica.