BORIS IVIČIN

Ovo je moja prva, a vjerojatno i zadnja lignja s kraja!

Boris Bulić

Bilo je već iza ponoći, sam na rivi, nigdi nikoga. Reka san sam sebi, još jednom pa doma. I u potpunom mraku, nakon samo nekoliko okreta manicom role osjetio sam težinu i pumpanje



Iz Vodica nam se javio Boris Ivičin koji je, premda inače prekaljeni lignjolovac, uspio igrom slučaja uloviti svoju prvu lignju s kraja. Evo kako se to zbilo:


– Nikad u životu nisam lovio lignje s obale. Uvijek i samo brodom. Sa rive spinam brancine pa sam i te večeri oko ponoći otiša u Tribunj di su svitla na rivi, probati privariti kojega. Bilo je puno malih od 10 deki neaktivnih za bilo što.


A toliki nisu ni ciljana lovina – priča nam Boris.





– Nabacivao sam skoro uru vrimena u nekoliko pravaca, međutim ništa. Štufa sam se toga i spremajući varalice u priručni kufer ugleda sam jedan crveni Yo-Zuri za skosanje kojemu sam baš dan ranije zalipija olovno otežanje.


Montira sam ga na štap i zabacija dosta daleko. Baca san i vrtija rolu malo brže iz straha da mi ne potone duboko i zadije za kamen ili neku tvrdu travu – nastavlja Boris svoju priču.


– Bilo je već iza ponoći, sam na rivi, nigdi nikoga. Reka san sam sebi:


Još jednom pa doma.


I u potpunom mraku, nakon samo nekoliko okreta manicom role osjetio sam težinu i pumpanje. Lagano sam je vukao i molio Boga da je primila sa glavom, a ne sa ona dva velika kraka koji znaju puknuti jer sam je mora dignuti na rivu bez oprare koju naravno, nisam ni ponio.


I uspio sam! Moja prva lipotica je imala ravno po kila – priča nam Boris.



– Štap je bio Okuma Chili 250, mašinica Shimano Sedona 2500, struna multicolor upredenica sa FC predvezom Okuma Seafix.


Uspija sam to i slikati da pošaljem prijatelju u Zagreb jer nikada nisam lovija lignje sa rive.


S brodom sam ih ćapa bezbroj, a ova mi je bila prva jer mi se taj dan nije išlo na more brodom. Vjerojatno mi je ujedno i zadnja lignja s rive jer prijatelj i ja inače s kraja samo spinamo brancine – ispričao nam je Boris Ivičin.