OVČICA

Ovčica formira jata i do tisuću jedinki. Jeste li znali da ona nije ‘nijema kao riba’?

Boris Bulić

Ovčica izbjegava tvrda i kamenita dna, tako da je oko vanjskih otoka gotovo i nema, a jednako tako nikada nije lovljena na dubini većoj od 50 metara. Iako podnosi i viši salinitet, najradije se zadržava u blizini ušća rijeka i u mutnim vodama nižeg saliniteta sa izraženim kurentima. Brojna je lukama, a redovita je i uz pristaništa sabunjara, brodova koji vade i prekrcavaju morski pijesak.



Ovčica (Lithognathus mormyrus, Linnaeus, 1758) je riba iz obitelji ljuskavki (Sparidae). Naraste do 55 centimetara duljine, a bude teška i preko 2 kilograma. Najčešće ulovljeni primjerci su u prosjeku teški 0,15 kilograma.


Ovčica ima dugo, bočno stisnuto, ali elegantno tijelo, na kome se ističe krupna glava s produženom njuškom i zadebljanim istezljivim usnama. Srebrnkaste je boje, prema trbuhu bijelo-srebrnkaste. Ponekad ima zlatast odsjaj, a ukrašena je i sa desetak okomitih crnkastih pruga. Cijelo tijelo joj je prekriveno ljuskama. Bočna crta je istaknuta i vidljiva cijelom dužinom. Peraje su joj osrednje razvijene.


Premda najčešće formira manja jata, ponekad se može naići i na jata od nekoliko stotina do čak tisuću jedinki. To se događa u doba njenog mrijesta tijekom srpnja i kolovoza ili pak u doba sezonskih migracija.




Ovčica je, baš kao i većina ostalih članova obitelji ljuskavki, protandrični dvospolac. To znači da prvi dio svog života provodi kao mužjak, a dosegnuvši 25 – 30 centimetara dužine transformira se u ženku. Inače, spolnu zrelost postiže sa 17 centimetara dužine.


Ovčica je jedina riba iz obitelji ljuskavki koja se voli zadržavati na otvorenom pješčanom dnu. Izbjegava tvrda i kamenita dna, tako da je oko vanjskih otoka gotovo i nema, a jednako tako nikada nije lovljena na dubini većoj od 50 metara.


Iako podnosi i viši salinitet, najradije se zadržava u blizini ušća rijeka i u mutnim vodama nižeg saliniteta sa izraženim kurentima. Brojna je lukama, a redovita je i uz pristaništa sabunjara, brodova koji vade i prekrcavaju morski pijesak.


Kraj proljeće i prvi dio ljeta su vrijeme kada ovčica prilazi obali. Mada se može loviti i danju, noćni ribolov će donijeti znatno bolje rezultate i to prvenstveno zbog odsustva sitne ribe koja je u pravilu smetnja svakom ozbiljnijem obalnom ribolovu u ovo doba godine.



Ovčica se najaktivnije hrani po lagano valovitom more uz vjetrove južnog i jugozapadnog smjera. Nepisano je pravilo da se u ribolovu po mirnom moru love manji primjerci u većem broju, dok su po valovitom moru grizevi rjeđi, ali su zato ulovljeni primjerci krupniji. Jednako će tako više uspjeha donijeti i ribolov neposredno nakon plime ili za vrijeme dok nastaje oseka.


Ovčicu možemo loviti na dva načina – klasičnim fermama kada pribor nakon izbacivanja sistema u more odlažemo na obalu čekajući riblji potez, te ‘češljanjem’ dna pri čemu štap ne ispuštamo iz ruku.


Ovčica naješkanu udicu nikada ne guta na prvu. Najprije je odvuče metar-dva pa je tek tada, na miru, nakon kraćeg premetanja po svojim izduženim ustima, proguta.


A kad je ulovite nemojte se iznenaditi ako začujete mrmorenje i roktavo glasanje. Ovčica je jedna od riba zbog kojih more nije svijet tišine i na koju se ne može primijeniti ona ‘nijem kao riba’.