Na ovom mjestu nedavno sam pisao o najzdravijim ribama. Ne najzdravijima po mom osobnom izboru, nego kako ih tretiraju nutricionisti. Iako, različiti ljudi, bez obzira na stručnost i školovanje, o istoj temi imaju različita mišljenja i sudove. Danas tome često svjedočimo.

Vjerujem da je toga bilo i ranije, ali su informacije cirkulirale neusporedivo slabije, medijski prostor bio je znatno skromniji. Mnogi iz naše starije generacije reći će da je tako bilo bolje. Vremena su se promijenila, o tome nema potrebe ni smisla raspravljati.

Počeo sam sa zdravim ribama i nastavljam temu. U prijašnjem tekstu navedeno je devet najzdravijih riba, morskih i slatkovodnih – atlantski losos, strijelka, atlantska haringa, jezerska zlatovčica, girice, skuša, pastrva, sardina i tuna.

Njihove nazive sam raspravio, ne treba ponavljati. Nema sumnje, svi će se složiti da je riječ o ribama čije meso sadrži puno zdravih sastojaka. I uglavnom se radi o plavoj ribi! To, međutim, ne znači da je ostala riba nezdrava, da im je meso bez ičeg kvalitetnog, bez zdravih sastojaka.

Mogao bih navesti puno primjera u prilog te, nazovimo je ostale ribe, prvenstveno bijele koja je u našem moru neusporedivo brojnija po vrstama. Ne treba sada pojedinačno navoditi vrste i obrazlagati njihove dobre, zdrave sadržaje.

Dovoljno je pozabaviti se jednom ribom. Jadranska, svima nam dobro poznata, svakodnevno prisutna na tržištu bez obzira na godišnje doba, Mjesečeve mijene ili, eventualni, lovostaj. Da, i od mnogih podcijenjena.

Ta riba je oslić! Svojedobno sam pročitao tekst u kojemu se tvrdi i pokušava dokazati da je baš on najzdravija riba. Ne bih se složio, ali da u njemu ima puno zdravoga, to stoji.

I ponavljam, mnogi se neće složiti jer »oslić je riba od dijete, laka i ne previše hranjiva. I meso mu je nekako slamasto i slatkasto, previše mekano«. Ovakve komentare na račun oslića često slušam.

Uostalom, svatko ima pravo na svoje mišljenje, nemamo svi jednake ukuse. Ali, ne slažem se da oslića treba odbacivati bez valjana razloga. A, po kriterijima nutricionista vrijedniji je od mnogih riba.

Dijetna hrana

Na prvo mjesto oni stavljaju nisku kaloričnost njegova mesa – 100 grama oslića sadrži 90 kilokalorija, a primjerice 100 grama svinjetine 260. Znači, stoji tvrdnja da je oslić riba od dijete. Ta dijetna hrana sadrži istodobno više korisnih i čovjekovu organizmu potrebnih elemenata.

Na prvo mjesto stavio bih omega-3 masne kiseline, za koje uvijek ističemo da njima obiluje plava riba. U značajnim količinama ima ih i oslić, a o njihovu značenju, nadasve u sprečavanju kardiovaskularnih bolesti i snižavanju krvnog tlaka ne treba ponavljati priču što je često slušamo.

U mesu oslića nalazi se i značajna količina proteina – 18 grama u 100 grama mesa. Prema riječima nutricionista, to je oko 15 posto čovjekovih dnevnih potreba. U njemu se nalazi i vitamin B12. Njega se u organizam može unijeti raznim vrstama mesa, ali oslić je niskokaloričan.

Od kemijskih elemenata u osliću je najviše selena i magnezija. Sada bi trebalo obrazlagati njihovu ulogu u funkcioniranju čovjekova tijela. Koga zanima neka pročita neki stručni tekst, ovdje je dovoljno istaknuti da su organizmu neophodni.

Oslić je, u to nema sumnje, najbrojnija i najrasprostranjenija bijela riba Jadranskoga mora, uz škampa najznačajnija lovina profesionalnih ribara – koćara. Love ga u svako doba, ljeti i zimi, danju i noću.

Značajno je i to da je oslić među ribarima obljubljen, a na tržištu dosta tražen. Znam, odmah će uslijediti suprotna tvrdnja – bio bi tražen da mu je cijena pristupačnija. Slažem se, nije baš jeftin poput srdele, a u danima skromnije ponude na ribarnicama cijena mu još skače.

Također, na ribarnicama se često izdvojeno nude oslići za koje se ističe da su ulovljeni parangalom ili mrežom stajačicom. Takvi su skuplji u odnosu na glavninu ponude što je čine oslići ulovljeni koćom. Mora se, međutim, priznati ti skuplji su i kvalitetniji od onih iz koće, meso im je kompaktnije, nisu nekoliko sati povlačeni u mreži.

Pridnena riba

Među ostalom ribom oslića može se prepoznati relativno lako. Tijelo mu ima izdužen vretenasti oblik, a u prednjem je dijelu nešto krupnije. S gornje je strane smeđastosive, a s donje srebrnastobijele boje.

Ima velika usta s nekoliko nizova zubi. Poznat je kao veliki proždrljivac, lakom za plijenom, pa ga je lako uloviti povrazom ili parangalom. Prema znanstvenoj literaturi, maksimalna veličina oslića iznosi 140 centimetara dužine i 15 kilograma težine.

Da, ima i takvih! U Jadranskom moru ipak nisu tako veliki – maksimalno narastu do 110 centimetara i 11,5 kilograma. U prosjeku dužina im je od 30 do 60 cm. Na ribarnicama najčešće susrećemo primjerke prosječne duljine dvadesetak centimetara i težine oko 20 dekagrama.

Češći posjetitelji ribarnica zacijelo su ponekad u ponudi vidjeli velike osliće, primjerke teže od dva kilograma. Pri pogledu na takve, većina najprije računa kolika je cijena samo toj jednoj ribi!

Oslić živi na čitavom Jadranu, iako nije posvuda jednako rasprostranjen. Najradije se zadržava iznad muljevita i muljevito-pjeskovita dna, ali ćemo ga isto tako naći iznad kamena i trave. Jabučka kotlina smatra se u Jadranu njegovim glavnim staništem i mrijestilištem.

Kažu ribari da se tamo rađa i odatle seli u ostale dijelove našega mora. Životni vijek oslića, ako prije ne zaglavi u mreži, u prosjeku traje do 12 godina, a registrirani su i primjerci stari 20 godina.

Oslić je pridnena riba, a može se naći na manjim dubinama, na 10, pa dublje od 1.000 metara. Najčešće se zadržava između 100 i 400 metara. Danju se zadržava uz dno, dok se noću tražeći hranu diže nekoliko metara iznad dna pa sve do viših slojeva.

Veliki je grabežljivac, a hrani se malom plavom ribom čije plove nemilosrdno progoni, manjim skušama i svojim srodnicima, te glavonošcima i rakovima. Od njega stradaju i manji primjerci vlastite vrste.

Za oslića se može reći da je lutalica, boravi na otvorenom moru, a nalazi se također u kanalima, uvalama i zaljevima te oko riječnih ušća.

Najzastupljenija lovina

Prema znanstvenom istraživanju nešto starijeg datuma, u koćarskim lovinama hrvatskih ribara najzastupljenija lovina je oslić na kojega otpada 22 posto ukupnog ulova. Dalje slijede trlja blatarica, kozica, crni muzgavac te škamp sa šest i lignja s nešto više od pet posto ukupnog ulova.

U ribolovnim zonama E i F, a to je unutarnje ribolovno more što obuhvaća akvatorij Kvarnera i Kvarnerića te kanale srednjeg Jadrana, oslić je najčešće lovina s 28,8 posto ukupnog ulova. Samo malo slabije lovi se trlja blatarica – 27,5 posto, a znatno skromnije crni muzgavac, ugotica, škamp…