
Murina nema jednu, nego dvije čeljusti. Druga, izvana nevidljiva, smještena je u ždrijelu, tako da se u trenutku kad murina zagrize svoj plijen ždrijelna čeljust otvara i pokreće prema naprijed prihvaćajući zalogaj. Kad ga prihvati, prednja se čeljust otvara, a stražnja zalogaj povlači prema ždrijelu. Nakon što dospije u zadnji položaj, ponovo se zatvaraju prednje čeljusti i cijeli se postupak gutanja ponavlja.
povezane vijesti
- ŠRD Lovrata – Krk poručuje: – Poštujemo ljude koje žive od mora, ali isto tako treba poštovati i ljude koji žive za more.
- Egerska sreća. Lovio lignje pa sakom pokupio hobotnicu tešku 6, 690 kilograma
- Zašto se opet udara po ‘našem čoviku’? Ispada da po ovom novom prijedlogu neće biti dozvoljeno uloviti ni ‘za ručak’…
Među jadranskim ribama tek su dvije čiji ugriz pored mehaničkih oštećenja tkiva za posljedicu i ima i trovanje. To su murina žutošarka (Muraena helena, Linnaeus, 1758) i murina crnjka (Gymnothorax unicolor, Delaroche, 1809), obje iz obitelji murinki (Muraenidae).
Obje su vrste vrlo snažne i agresivne pa znaju napasti ronioca katkad i bez ikakvog očitog povoda.
Ulovljena na udicu, murina tijelom formira karakteristične čvorove pokušavajući se na taj način osloboditi. U tim svojim pokušajima bjesomučno grize sve što joj se nađe pred gubicom uključujući i vlastito tijelo. Ulovljena predstavlja veliku opasnost dokle god je živa.
Čeljusni joj je aparat opremljen oštrim unatrag povijenim zubima, pri čemu ih se u gornjoj čeljusti nalaze dva reda, a u donjoj jedan.
Osim toga murina nema jednu, nego dvije čeljusti. Druga, izvana nevidljiva, smještena je u ždrijelu, tako da se u trenutku kad murina zagrize svoj plijen ždrijelna čeljust otvara i pokreće prema naprijed prihvaćajući zalogaj. Kad ga prihvati, prednja se čeljust otvara, a stražnja zalogaj povlači prema ždrijelu. Nakon što dospije u zadnji položaj, ponovo se zatvaraju prednje čeljusti i cijeli se postupak gutanja ponavlja.
Oko otrovnosti njenog ugriza mišljenja su podijeljena. Tako prema starijem tumačenju do trovanja dolazi zbog jednostaničnih žlijezda koje ugrizom dospijevaju u tijelo žrtve i u samoj rani luče otrov.
Ugriženo mjesto pocrveni, otekne i strahovito boli. Dolazi do grčeva, otežanog disanja, a na mjestu ugriza se raspadaju eritrociti. Dugo godina nakon ugriza ugriženo mjesto ostaje utrnuto i ukočeno.
Neka novija anatomska istraživanja niječu postojanje otrovnih žlijezda u ustima murine, ali isto tako ni ne objašnjavaju posljedice tipične za zatrovanu ranu. Bez obzira kojem se tumačenju priklonili, opasnost od nepredvidivog i agresivnog ponašanja ove ribe i dalje je jednako velika.
Važno je znati da su rane koje može nanijeti ova riba u pravilu velike i duboke.
Prva pomoć se sastoji u zaustavljanju krvarenja. Poželjno je ranu podvezati, no pri tome treba biti oprezan jer se lako može dogoditi da se cirkulacija u potpunosti zaustavi, što znatno otežava ionako teško stanje povrijeđene osobe. Pored toga, unesrećeni je najčešće i u šoku, što se ne smije previdjeti. Svakako je potrebno čim prije potražiti liječničku pomoć.