Koliko su ribe otporne na sve moguće pritiske najbolje se može sagledati kroz njihovo postojanje.

Naime, unatoč prekomjernom izlovu i raznoraznim tehnikama i načinima kojima se ribe uporno vade iz mora, u tom istom moru ih još uvijek ima u iznenađujućim količinama.

Pomicanje habitata, odnosno zona u kojima borave, a za što su izvrstan primjer kirnje, ili pomicanje granice spolnog sazrijevanja, odnosno spolne preobrazbe što je očajnički korak na koji su bile prisiljene podlanice, tek su neki od primjera kojima ribe odgovaraju na ribolovni pritisak.

Naravno, tom pritisku treba dodati i pritisak globalnog zatopljavanja, odnosno susret s novim vrstama koje su ušle i ulaze u naše more upravo zahvaljujući pomicanju temperaturnih granica, a koje se nerijetko predatorski odnose prema brojnim domaćim vrstama.

Jedna od tajni uspjeha opstanka je definitivno i u hiperprodukciji kao i u jatnom zadržavanju gdje postotni račun odlučuje tko će opstati i dati novo potomstvo.

Neke su pak vrste otporne preko granica zamislivog poput, primjerice, morskih pasa na kojima nije potvrđena mogućnost obolijevanja od raka.

No dobar dio tih ‘otpornosti’  je poznat većini ribara i svih onih koji su na neki način povezani s morem, podmorjem i samim životom u moru.

Ipak, unatoč visokom stupnju razumijevanju i upućenosti u razinu otpornosti na sve i svašta, povremeni slučajevi baš znaju iznenaditi.

Tako je prije par dana jedan ribar iz Jelse, vadeći svoju barakudu s okom od 40 milimetara, uz ostali ulov iz mreže izvukao i jednog luca koji je imao iznimno zanimljiv pearcing.

Taj je luc imao oko vrata omču od voštanog konopca kakav se rabi u armanju ješke kod lova velike ribe, primjerice tuna.

Ribi se neposredno iza glave, ispod škržnih zaklopaca provlači konopac tako da se, nakon što se čvrsto zaveže, formira omča koja čvrsto obuhvaća ribu, ali tako da joj omogućuje disanje ostavljajući je na taj način živom.

Premda postoje brojne montaže, u ovom je slučaju udica vjerojatno bila montirana upravo za taj konopac.

U lovu s ovako montiranom ješkom se lovi u pokretu, trollingom, i tako naješkana riba može živjeti i nekoliko sati nakon čega se u pravilu mijenja s novom, svježom, živom ješkom, dok se stara u pravilu odbacuje.

Teško je pretpostaviti je li se ovaj luc oslobodio zbog loše vezanog čvora ili ga je ribolovac bacio u more zbog toga što je mislio da luc više nije dovoljno aktivan i atraktivan.

A možda ga je jednostavno bacio u more jer je za taj dan završio s ribolovom.

Što god da se dogodilo, iznenađuje što je luc bilo koji od tih scenarija uspješno preživio.

Nažalost, na pitanje koliko bi još dugo tako živio, nikada nećemo dobiti odgovor jer je luc završio u mreži u kojoj je na kraju i uginuo, a što zapravo i nije neobično jer većina ribe zapletene u mrežu na suho ne izlazi živa, pogotovo ako je u pitanju plava riba.

A videozapis ovog neobičnog slučaja možete vidjeti ako kliknete ovdje ili ovdje.