Posao morskog biologa stil je života i to je suštinski jedini način da ga obavljate. Nama radni dan počinje kad se probudimo, a završava kad legnemo spavati. Mislim da smo tijekom posljednja dva mjeseca u radu provodili u prosjeku 10-11 sati dnevno, uz višednevne izlaske na teren i isplovljavanje na more kada radimo uzorkovanja te nadziremo stanište, reći će nam Andrej Gajić, ihtiolog koji se primarno bavi istraživanjem morskih pasa i raža, kao i utjecaja onečišćenja na njihovo zdravlje i razvoj bolesti.

Rođen je u Jajcu, a Prirodno-matematički fakultet završio je u Sarajevu. Već u srednjoj školi odlučio je pokrenuti Sharklab, danas Centar za morsku i slatkovodnu biologiju Sharklab ADRIA, na čijem je čelu kao izvršni direktor, a koji, uz njega, navodi, okuplja dva vodeća znanstvenika, uz još sedam pridruženih znanstvenika, dva tehnička rukovoditelja te veći tim tehničkih profesionalnih ronilaca, fotografa i snimatelja. Na projekte primaju i studente i doktorande u sklopu Erasmus plus programa, ali i drugih projekata.

S 27 godina počeo je surađivati s National Geographicom, za koji je godinu dana radio na projektu o gubitku staništa morskih pasa, kao i štetnih posljedica onečišćenja na morsko stanište. S National Geographicom, kaže nam, surađuje i danas, a trenutačno istraživanja za Sharklab ADRIA provodi u južnom Jadranu u blizini Albanije, otkud se i nama javio u intervjuu za Novi list. Morski psi važni su za zdrav ekosustav jer se hrane drugim grabežljivcima koji bi, da nema morskih pasa, istrijebili druge manje morske vrste. O morskim psima, a i ražama, koji obitavaju u Jadranskom moru, što najviše ugrožava njihov opstanak, svojim dosadašnjim postignućima, a prvo o aktualnim istraživanjima, govori nam Andrej Gajić.

Akustična telemetrija

Što trenutačno proučavate u južnom Jadranu?

– Fokusirani smo na nekoliko vrsta morskih pasa i raža, među kojima se svakako ističu malo poznate vrste dubokog mora. Istraživanja na terenu provodimo u suradnji s koćarima te upotrebom ronilice i dubinske kamere s mamcima. Uginule jedinke iz komercijalnog ribarstva analiziramo u našim laboratorijama, i to prvenstveno usmjerujući se na utjecaj zagađenja na razvoj bolesti, primjenu imunoloških biomarkera koji nam pomažu da razumijemo šire pritiske u dubokim staništima, reproduktivnu biologiju te mikroplastiku i nanoplastiku. Prije mjesec dana održali smo i prvu regionalnu radionicu o akustičnoj telemetriji, koju upravo uvodimo u naša istraživanja.

Što je akustična telemetrija?

– Akustična telemetrija tehnika je koja se koristi za praćenje kretanja i ponašanja životinja u prirodi, a temelji se na upotrebi akustičnih odašiljača, koji su pričvršćeni na životinje ili implantirani u njihov organizam. Kada se odašiljač aktivira, može se pratiti putovanje životinje, njezini obrasci kretanja, migracije, brzina plivanja, dubina i drugi relevantni podaci. Podaci se često prikupljaju putem mreže prijemnika postavljenih u određenom području ili pomoću mobilnih jedinica koje prate životinje u realnom vremenu. Ova tehnika pruža nam dragocjene informacije o staništu, migracijskim rutama, ponašanju i ekologiji životinja, pomažući tako u očuvanju vrsta i donošenju upravljačkih mjera za zaštitu prirode.

Dubokomorske vrste

Koji su vam daljnji planovi?

– Trenutačno smo fokusirani na dubokomorske vrste najjužnijeg dijela Jadrana, istražujemo učestalost pojedinih vrsta, njihovu reprodukciju te različite čimbenike koji doprinose njihovoj ugroženosti. Pored toga, planiramo postaviti prijamnike u blizini otoka Sazan, koji se nalazi na ulazu u Vlorski zaljev u Albaniji te u blizini najvećeg albanskog poluotoka Karaburun, koji zaklanja spomenuti zaljev. Time ćemo pokriti lokalitete na kojima smo tijekom protekle godine imali već nekoliko susreta s vrlo rijetkom i kritično ugroženom ražom leptiricom. Provodimo kontinuirana istraživanja na mnogim drugim vrstama poput psa tupana, psine lisice, mako psine i drugih. Želim istaknuti da mi nikad za naša istraživanja ne ubijamo niti povređujemo životinje, već su svi biološki uzorci došli iz usputnog ulova i komercijalnog ribolova koji aktivno pratimo.

Koliko vrsta morskih pasa danas živi u Jadranu, a koliko je njih ugroženo? I koliko vrsta raža živi u Jadranu i kakva je situacija s njihovim populacijama?

– Do danas sa sigurnošću možemo reći da su u vodama Jadranskog mora zabilježene 33 vrste morskih pasa i 26 vrsta raža. Međutim, broj vrsta koje stalno obitavaju u Jadranskom moru je manji. Više od 60 posto ovih vrsta u Jadranu je ugroženo, dok je čak 35 posto vrsta kritično ugroženo. Ipak, nekoliko studija koje se trenutačno pripremaju pokazuju da su pojedine vrste koje su se smatrale vrlo rijetkima zapravo brojnije nego što se mislilo. Trenutačne studije dubokih dijelova južnog Jadrana ukazale su nam na značajno veću brojnost, ali i ugroženost nekoliko vrsta. Rezultati ovih istraživanja trenutačno su u procesu publiciranja.

Što najviše ugrožava opstanak morskih pasa u Jadranskom moru?

– Više je faktora, ponajprije pretjerani i često potpuno nekontrolirani ribolov koji dugoročno ima krajnje negativne učinke na održivost populacija. Kod populacija pojedinih vrsta u Mediteranu uočen je zastrašujući pad brojnosti, a koji za neke vrste iznosi gotovo 99 posto. To posebno vrijedi za krupne pučinske morske pse, poput lisice, morskog psa mako i modrulja – koji su doživjeli drastičan pad u brojnosti.

Zagađenje mora

Vaše studije također su usmjerene na razumijevanje utjecaja zagađenja na razvoj bolesti kod morskih pasa.

– Tako je. Sve veće zagađenje mora kemikalijama, poput industrijskih i poljoprivrednih i otpadnih voda, može rezultirati akumulacijom toksina u pojedinim tkivima morskih pasa. Toksini poput teških metala i pesticida često imaju negativan utjecaj na imunološki sustav morskih pasa, čime se smanjuje njihova otpornost na bolesti. Slabljenje imunološog sustava svakako ih čini mnogo podložnijim infekcijama i bolestima. Tijekom naših istraživanja, nažalost, često uočavamo mješovite inflamatorne agregate duž parenhima jetre, u bubrezima, dijelovima reproduktivnih organa, pa čak i u mozgu. Treba reći da onečišćenje nerijetko utječe i na reproduktivne sposobnosti. Pored toga, sve veći gubitak staništa često smanjuje dostupnost hrane i skloništa, što također dovodi do smanjenja populacija. Sve očitije klimatske promjene utječu na čitav svijet, pa i na naš Jadran. Porast temperature, kiselost mora, promjene u sastavu planktona također često imaju negativne posljedice po morske pse, a također utječu na kretanja migratornih vrsta, koje su posebno ugrožene, mijenjajući dijelom njihovu rasprostranjenost.

Foto Emina Karalić SHARKLAB ADRIA

Što poduzeti kako bi se situacija poboljšala?

– Kako bismo očuvali osjetljive populacije morskih pasa i raža, kao i njihovih staništa, neophodno je integrirano djelovanje, što uključuje uspostavu zaštićenih područja, regulaciju ribolova, smanjenje onečišćenja mora i promicanje svijesti o važnosti očuvanja morskih ekosustava.

Expert reviewer

U ožujku ste objavili rad o pronalasku raže leptirice, Gymnura altavela, u sjevernom dijelu Sredozemnog mora. Prvi je to primjerak te vrste u ovom stoljeću u Jadranskom moru. Gdje ste je i kako pronašli?

– Da, to svakako predstavlja jedan od značajnijh nalaza koje smo imali tijekom našeg rada u Vlori, s obzirom na to da ta vrsta spada među najrjeđe i pritom najugroženije vrste našeg mora. Do nalaza smo došli tijekom uobičajenog sustavnog nadziranja komercijalnog ribarstva koje radimo 75 do 120 dana na terenu tijekom godine. Ženka koju smo našli već je bila uginula tijekom pregleda na brodu koji je ukazao na graviditet. Tako smo fetuse kirurški odstranili i in-vitro inkubirali u našem laboratoriju. Reprodukcija ove i njoj srodnih vrsta, poput golubova, vrlo je kompleksna. U kasnim fazama razvoja uterusi se modificiraju i njihov zid formira tanke prstolike izraštaje kroz koje majka počinje da luči uterino mlijeko, histotrof, začuđujuće čak relativno sličnog sastava s mlijekom pojedinih sisavaca. Fetusi histrotorf konzumiraju najčešće kroz štrcala, tako da je pokušaj hranjenja bio krajnje izazovan. Nakon ovog imali smo još tri susreta s ovom vrstom, što predstavlja zaista ohrabrujuće podatke.

Surađivali ste s National Geographicom. Kako je došlo do te suradnje i u kojem obliku ona traje i danas?

National Geographic

– Da, National Geographic važan je i neizostavan dio moje karijere, baš kao i Discovery Channel. Po pitanju NatGeo danas radim kao »expert reviewer« donoseći odluke o financiranju stipendija vezanih za biologiju mora, posebice onih koje se tiču morskih pasa i raža. Proveo sam nekoliko godina kao voditelj studija »Shark Tales« te član nadzornog odbora za istraživače u Washingtonu. Radio sam i na snimanju nekoliko mini dokumetarno-dramskih serija za SharkFest na NatGeo WILD. Pored toga, četiri knjige NatGeo Learning, Voice series, zasnovane su dijelom na mom životu, te studenti u SAD-u i Kanadi kroz zanimljive lekcije iz mog privatnog i poslovnog života imaju priliku učiti nova znanja i vještine. Kao »keynote« predavao sam na mnogim kongresima i eventima, uključujući one u Sjedinjenim Američkim Državama, Španjolskoj, Sloveniji i drugdje. Također, već treću godinu imam ugovor voditelja znanstvene ekspedicije TEC Discovery, koja svakako predstavlja krajnje važan korak u mojoj karijeri.

Teški počeci

Sharklab ADRIA pokrenuli ste još u srednjoj školi. Kako su izgledali ti počeci i tko vam je bio najveća podrška?

– To je ideja koja me pratila čitav život i koja ujedno predstavlja moj rad. Počeci su bili, kao i svaki, krajnje teški. Kao dječaku koji je odrastao u nešto težim uvjetima, s mnogo selidbi daleko od mora, moram priznati da je bilo krajnje zahtjevno odoliti svim pritiscima, posebice okoline. Ipak, hvala Bogu, skoro 15 godina nakon što se ideja začela, danas imamo nekoliko centara koji vrlo aktivno doprinose znanstvenom poznavanju i zaštiti morskih pasa i raža na međunarodnom nivou. Najveća podrška su mi svakako bili roditelji, koji su mi iznad svake svoje mogućnosti pomagali da ostvarim svoje snove. Također su trpili razne neugodne mirise koji su mi i danas, kao međunarodno nagrađivanom znanstvenku usmjerenom na patologiju, svakodnevica. To je priča koja me istakla kao znanstvenika, a kad se sjetim, čini mi se više kao film nego nešto što se meni zaista desilo.

A kako funkcionira Sharklab Adria danas?

– Djelujemo kao regionalna znanstveno-istraživačka institucija koja implementira veliki broj projekata surađujući s najpoznatijim institucijama i univerzitetima, najviše u Sjedinjenim Američkim Državama, ali i u Europi. Također obavljamo konzultacijske poslove te smo partneri na Erasmus + programima. Mnogi studenti iz Europe posjećuju nas s ciljem realizacije svojih diplomskih, doktorskih i drugih radova.

Kako se financirate?

– Prvenstveno putem projekata, kojih godišnje implementiramo u prosjeku pet do sedam. Također, radimo i dokumentarističko-dramske i različite druge edukativne programe kao regionalni partner National Geographica, Discoveryja i brojnih drugih.

Otkud interes za istraživanje morskih pasa i raža?

– To je skupina koja je oduvijek privlačila posebnu pažnju, interes i divljenje. Iako volim svaki oblik života, nekako su mi morski psi skoro pa uvijek bili jedini profesionalni interes.

Kako provodite slobodno vrijeme?

– Tijekom života u slobodno vrijeme bavio sam se glazbom, padobranstvom, fotografijom, web- dizajnom i, naravno, odlascima u prirodu. Trenutačno slobodno vrijeme uglavnom se svodi na šetnju sa psom, izlete u prirodu, dobar film, ali i pisanje znanstvene literature jer to je nešto što me opušta.