Među brojnim ribolovnim alatima namijenjenima lovu glavonožaca, skosavice i peškafondi zauzimaju vodeće, gotovo kultno mjesto.

I dok svi peškafondi zauzimaju okomit položaj s krunicama dolje, kod klasičnih skosavica je ključni detalj balans. Naime, skosavice koje u moru stoje u neprirodnom položaju uvijek bude sumnju i podozrivost, pa su i rezultati s takvim skosavicama u pravilu lošiji.

A suvremene klasične skosavice imaju baš sve što trebaju imati da bi lignjama bile privlačne – oblik, balans, teksturu, pa čak i nametnika koji skosavicu čini lakim plijenom.

Mekane silikonske skosavice, koje su se na našem tržištu pojavile s tehnikom tataki, primjenjive su u svim oblicima lova, no njihova lovnost je kao i sa svim ostalim oblicima i modelima u vrlo uskoj vezi s mikrolokacijama. Dok su na nekim pozicijama izuzetno lovne, na drugima su potpuni promašaj.

S peškafondima je izbor nešto lakši jer ih u odnosu na skosavice ima manje. Izbor se vrti oko dva-tri oblika, isto toliko boja, te tvrde ili meke, silikonske izvedbe. U principu je većina peškafonda podjednako lovna, s tim da prednost uvijek treba dati svjetlijim modelima koji su površinskom teksturom i temeljnim oblikom najviše nalik ribi, dok su u ‘pipavim’ situacijama silikonom obloženi modeli ipak u prednosti nad klasičnim.

A ključni detalj oko kojeg većina ribolovaca razbija glavu je odabir prave boje kod skosavica. Nažalost, tu ne postoji neko fiksno pravilo koje se uvijek i u svim situacijama može primijeniti. Lovna boja je u uskoj vezi s dobom dana, prozirnošću mora i mikrolokacijama. Ipak, neke opće varaličarske odrednice postoje.

Tako su u bistrom moru pri većoj vidljivosti lovniji tamniji modeli, plave ili pink boje.

U sumrak, u lagano zamućenom moru, bolji se rezultati postižu narančastim i zlatnim modelima, dok se u vrlo mutnom moru i po mraku najbolje lovi bijelim i sedefastim te modelima kojima je većina površine svijetla s hologramskim elementima.

Jedan od provjereno pouzdanih načina za određivanje prave boje i odabir najlovnije skosavice je vođenje dnevnika. Praćenjem faze mjeseca, temperature mora, tlaka zraka (bura, jugo) i rezultata ostvarenih različitim modelima, u kratkom se vremenu lako može doći do nekog osnovnog kostura koji će s iskustvom i konstantnim izlascima postajati sve čvršći i pouzdaniji.