Prvi ratni brod pod zastavom Albanije stradao je od njemačkih torpiljarki ispred Ancone, nakon bijega od Nijemaca iz Zadra. Tijekom svojih plovidbi promijenio je više zastava: francusku, austrougarsku, albansku, talijansku…
Na nagovor Miklosa Hortya, zapovjednika, budućeg admirala i regenta Mađarske, »Nirvana« je nakon probne plovidbe kupljena za 25 tisuća funti u Marseillesu od austrougarske mornarice i preimenovana u »Taurus«. Jahta je trebala postati »ratni brod« pri istanbulskom veleposlanstvu. Tek 18. rujna 1909. podiže austrougarsku zastavu i isplovljava iz francuske luke pod zapovjedništvom poručnika Franza Rittera von Thierryja.

Pet dana kasnije stiže u Pulu, gdje joj u pulskom Arsenalu ugrađuju četiri brzometna topića Hotchkiss (dva od 47 i dva od 37 mm). Radovi su dovršeni 7. studenog i »Taurus« isplovljava za Trst. Dva dana kasnije ukrcava novog austrougarskog veleposlanika u Istanbulu Johanna von Pallavicinija i kreće prema Turskoj (uz ticanje Pule). U u Gružu se nalazi 10. i 11. studenog, a zatom pristaje u Krfu, Patrasu, Pireju, Solunu, prolazi 20. studenog Dardanelle i stiže u Istanbul. Tek 11. siječnja 1910. isplovljava za Csanak Kaleh, prolazi Dardanelle i vraća se u Istanbul. U travnju isplovljava za Varnu, Costanzu, Galati, Sevastopolj, Peru, Smirnu…

Treba sudjelovati u mimohodu u čast sultana Mohameda V 23. srpnja 1910., ali ima problema sa strojevima. U lipnju 1912. sudjeluje u gašenju požara pored veleposlanstva u Istanbulu, opet gasi požare pored veleposlanstva početkom veljače, početkom i krajem kolovoza…

Nova zastava

Desetog veljače 1914. isplovljava iz Istanbula za Pulu gdje stiže za pet dana te se početkom ožujka premješta u Trst. Od 7. do 11. ožujka nalazi se u Draču, a na njoj boravi Wilhelm Zu Wield, čelnik novoosnovanog principata Albanije. Brod je pod albanskom zastavom i tako postaje prvi ratni brod koji vije zastavu nove neovisne države. Onda se vraća u Istanbul da bi početkom kolovoza, zbog najave rata, isplovio za domovinu. Nakon ticanja luke Brindisi zbog havarije, stiže u Pulu gdje postaje brod za smještaj pilota mornaričkog zrakoplovstva (vezana je na Katerini).

U studenom 1918. godine brod preuzima Italija, a tek u ožujku 1923. (prema nekim izvorima u siječnju 1920.) dodijeljen je Italiji kao reparacija za ratnu štetu. Postaje topovnjača imena »Marechiaro«. Kasnije, tijekom 1923. ili 1924. ponovno se vraćaju topovi (koji su skinuti 1915.) i to četiri od 76/40 mm koji su 1930. zamijenjeni s dva brzometna od 57 mm; dva parna stroja od 1.700 KS i jedan kotao zamijenjeni su jednim od 3.300 KS (dvije turbine, dva kotla ložena naftom) čime je povećana brzina s 14 na 15 čvorova. Po završetku radova topovnjača je poslana u Crveno more, pa u Egej, a onda je u razdoblju od 1927. do 1928. pretvorena u jahtu premijera Benita Mussolinija u brodogradilištu Muggiano u La Speziji. Sredinom travnja 1928. mijenja ime u »Aurora« te je počinje koristiti Mussolini, a 2. rujna 1929. na njoj su Mussolini, Vittorio Emanuele III, ministar mornarice admiral Sirianni. U kolovozu 1938. Mussolinijeva supruga Rachele s djecom Romanom i Annom Mariijom krstare Jadranom. Iste godine opet postaje topovnjača. U lipnju 1940. dodijeljena je školi telemetrije u Puli, te je korištena kao brod-meta za podmornice Podmorničarske škole u Puli i aviotorpeda. Tada dobiva i maskirne boje.

Kapitulaciju Italije, 8. rujna 1943. godine, »Aurora« dočekuje u Puli, isplovljava sljedećeg dana po zapovijedi zapovjednika mornarice u Puli, punom brzinom za Šibenik (prenoćit će u Zadru). U Zadru se 10. rujna oko jedan ujutro vezuje te javlja da će obnoviti zalihe i isploviti odmah ujutro. Zapovjednik Gamaleri odlazi u lokalnu komandu mornarice nešto prije osam ujutro i saznaje od jednog MAS-a koji je upravo stigao da je u Šibeniku kaos: puca se na sve strane. – Talijani pucaju na Nijemce, a partizani na Talijane i Nijemce.

General Spigo, zapovjednik Dalmacije, čije je sjedište u Zadru i koji će nekoliko dana kasnije potpisati predaju Nijemcima bez otpora, naređuje »Aurori« da ostane u luci u očekivanju naredbi. Popodne zapovjednik topovnjače ponovo odlazi u grad saznati novosti. Kapetan fregate Rossi, zapovjednik baze, obavještava ga da je Spigi potpisao predaju zadarskog garnizona i naređuje da »Aurora« ostane u luci. Naredbe Supermarine bile su drukčije te zapovjednik topovnjače odlučuje isploviti iste noći za Anconu.
No, na obali su već bili postavljeni mitraljezi te četiri teška tenka Wehrmachta s topovima uperenima na »Auroru«. Gamaleri posadi objasni situaciju i odluku da u 22 sata isplove pod okriljem mraka i u tišini. No, čim su vijci počeli vrtjeti, s udaljenosti od samo 700 metara, Nijemci su otvorili žestoku vatru. Dok je topovnjača svom snagom bježala, nekoliko rafala ju je pogodilo te su ranjena dva mornara. Ploveći između otoka oko ponoći se našla na otvorenom moru.

Trenutno zaustavljanje

Oko četiri ujutro topovnjača se našla pred zamračenom obalom Ancone gdje je naletjela na dvije njemačke torpiljarke S 54 (zap. Klaus-Degenhard Schmidt) i S 61 (Friedel Blomker) koje su isplovile iz Taranta i već su bile postavile minsko polje pred Anconom (ubrzo će stradati tri broda), te potopile pomoćni minolovac »Vulcania«. Ove dvije torpiljarke će napraviti pravi darmar ploveći sve do Venecije. Zanimljivo je da je S 61 zbog kvara rashladnog sustava motora morao skrenuti u Gruž na popravak.
Njemački osmatrači su najprije vjerovali da se radi o korveti, a onda da se radi o trgovačkom brodu zbog visokog dimnjaka.

Njemačke torpiljarke su se postavile s obje strane »Aurore« kako ne bi mogla pobjeći. Schmidt je svjetlosnom signalizacijom sa svojeg Schnellboota naredio (tri točke, tri crtice – SO, Morzeovom abecedom) trenutno zaustavljanje. Gamaleri je naredio: punom brzinom udesno da pobjegne Schmidtu, ali je, kako su Nijemci predvidjeli, naletjela ravno na drugu njemačku torpiljarku. Schmidt se postavio bočno »Aurori« i naredio ispaljivanje torpeda s desne torpedne cijevi, ali zbog pogrešnog otvaranja ventila zraka, ispalio je i torpedo s lijeve cijevi. No, oba torpeda su promašila. Tada je S 61 ispalio samo jedan torpedo od 533 mm (s 300 kilograma TNT-a) s nekoliko stotina metara udaljenosti.

»Aurora« je pokušala izbjeći torpedo, ali nakon 20 sekundi je pogođena u prostor kotlova koji su eksplodirali. Potonula je u dvije minute oko deset milja od obale. Brodolomci su plutali, bez pojaseva za spašavanje. Nijemci su prihvatili 62 brodolomca, a 26 članova posade »Aurore« je potonulo s brodom. Među preživjelima je bio i zapovjednik Gamaleri. Zarobljenici su smješteni na palubi i pod palubom, jer je na torpiljarkama već bila posada njemačke motorne splavi MFP 478 koja se samopotopila nekoliko sati ranije.

Nešto kasnije brodolomci su prebačeni na motorni brod »Leopardi« koji su torpiljarke zarobile, Gamaleri i njegov zamjenik ostali su na S 61 sve do Venecije te su prisustvovali zarobljavanju i parobroda »Pontinia« te potapanju razarača »Quintino Sella«. »Leopardi« je nekoliko dana ranije isplovio iz Rijeke, a na njemu su, uz vojnog zapovjednika, bio i kapetan Vittorio Barich te 700 talijanskih civila i vojnika (dijelom s obiteljima).
Dolaskom u Veneciju samo su ranjenici odmah iskrcani i prebačeni u bolnicu, dok su ostali postali taoci sve do 13. rujna kada se Venecija predala. Tada su deportirani u konclogore u Poljsku i Njemačku.