Elektronskom poštom na redakcijsku adresu pristigle su fotografije »čudne ribe«, uz kratak popratni dopis. Pošiljatelj Zvonimir Jakovljević piše: »U nedjelju sam lovio ribu sa svojim sinom Lukom, jigging tehnikom, u Velebitskom kanalu pod otokom Pagom, u ravnini mjesta Cesarica.

Ulovio sam neobičnu ribu koju uz sve Youtube i ostale izvore informacija i slika nikada nismo vidjeli. Riba je zmijolikog oblika i bila je dugačka oko 35 cm. Nažalost, nakon puštanja riba je uginula.

Unatoč odličnim vremenskim uvjetima, uz tu ribu ulovljen je još jedan zubatac od 90 dag, te dva veća pauka 70 dag… Šaljem vam sliku čudne ribe, te se nadam da ćete saznati i javiti o kojoj se vrsti radi.«

Zapravo poznata

Saznao sam lako, nije mi nepoznata, iako je godinama nisam vidio. Riba se zove kurdela, a na našoj obali i otocima ima mnoštvo lokalnih naziva. Navodim neke: kajiš, kurdelica, gordela, plečić, špigeta, glistina, sablja, mač, mačinac, špada…

Jadranska je vrsta, isto tako mediteranska i atlantska. Rasprostranjena je po čitavu Jadranu, učestalije na sjevernom, nigdje baš gusto. Boravi na dubinama između 15 i 230 metara, najčešće od 130 do 160. Pridnena je vrsta, zadržava se na muljevitu i pjeskovito-muljevitu dnu, gdje se ukopava u dno.

Maksimalno naraste do 80 centimetara, a prosjek je između 30 i 40, s time što je mužjak znatno duži od ženke. Tijelo je jako izduženo, vrpčasto, bočno izrazito stisnuto i postupno se sužava prema repu, krhke konstrukcije.

I glava je bočno spljoštena, s razvijenim čeljustima i nizom oštrih zubi. Oči su velike, okrugle i upadne. Leđna peraja je samo jedna i duga, podrepna također, protežu se praktički uzduž čitava tijela, dok su ostale kratke, a repna je slabo razvijena.

Hrana su joj sitni rakovi, planktonski rakovi, larve, te razni sitni organizmi. Boja tijela s gornje je strane crvena ili živoružičasta, s donje crvenkastožućkasta ili bljeđeružičasta, iznad gornje usne ima tamnu mrlju.

Lovi se koćom

Kurdela se uglavnom lovi pridnenom povlačnom mrežom koćom, dok su ulovi ostalim alatima posve slučajni. Kao i za mnoge morske vrste, može se izreći konstatacija – nekad, prije pedesetak godina, lovila se znatno više.

Tada se češće viđala u ponudi naših ribarnica, ali se uvijek slabo prodavala. Već godinama nisam je vidio u prodaji. Prije dvadesetak godina vidio sam je u ponudi na jednoj talijanskoj burzi ribe. Ipak, danas se malo lovi, gospodarsko značenje praktički joj je zanemarivo. Nema ni neku naročitu kvalitetu mesa, okus je prosječan, a najčešći je način pripreme – friganje u ulju.

Što još neće iznjedriti Velebitski kanal. Nakon lososa i pastrva, skoro pa učestalih ulova, pojavila se još jedna »čudna vrsta«. Kurdela – mladima praktički nepoznata, a u neko davnije vrijeme redovita lovina. Samo ne na udici!