Krenulo se sa standardnim postupkom mijenjanja mreže kad sam u jednom trenutku na mreži ugledala nešto što do tad nismo viđali na uzgajalištu. Bio je to Jadranski jedrilac. Polako i s velikim oprezom smo ga skinuli s mreže i stavili u kantu koju smo prethodno napunili morem…
povezane vijesti
Ines Jablan je jedna od rijetkih osoba koja je imala prilike vidjeti i u rukama držati živog jedrilca. Evo što nam je Ines rekla o tom događaju:
– Dok sam radila kao tehnolog u Cromaris-u na uzgajalištu Mala Lamjana, redovno su se vršile promjene mreža u kavezima. Tako je bilo i toga dana kad smo došli na kavez u kojem su se nalazile orade i gdje smo trebali promijeniti mrežu na kavezu – priča nam Ines.
– Krenulo se sa standardnim postupkom mijenjanja mreže kad sam u jednom trenutku na mreži ugledala nešto što do tad nismo viđali na uzgajalištu.
Bio je to Jadranski jedrilac. Polako i s velikim oprezom smo ga skinuli s mreže i stavili u kantu koju smo prethodno napunili morem. Malo smo ga poslikali da imamo za uspomenu, te ga pustili dalje u more.
Pretpostavili smo da se radi o ženki Jadranskog jedrilca budući da mužjak naraste samo do 2 centimetra dužine – ispričala nam je Ines.
Inače je Jedrilac znanstvenog naziva Argonauta argo pučinski glavonožac poznat po vrlo tankoj rebrastoj kućici koju formira samo ženka za nošenje jaja. Rasprostranjen je u tropskim i suptropskim morima svijeta, dok je u Sredozemnom moru otkrivena i patuljasta forma te vrste. U jedrilca ženka može biti veličine i do 45, a mužjak samo 2 centimetra.
Tijekom parenja u mužjaka se otkine hektokotilus, trak kojim se prenose spermatofori, i to tako da još neko vrijeme ostane pokretan u plaštenoj šupljini ženke.
Zanimljivo je da su znanstvenici najprije mislili da je taj trak nametnik zbog čega su ga i nazvali su ga Hectocotylus a što je kao termin za kopulatorni krak svih glavonožaca ostalo i do danas.
