Otpad svih vrsta, od plastičnih čaša i limenki, do odbačenih jedrilica i pasara, i to u količinama većim od očekivanih, preko arheoloških ostataka, sve do ilegalno podignutih umjetnih grebena i potencijalno najopasnijih nalaza – protubrodskih mina – sve to su u zadnjih nekoliko godina, u sklopu tri projekta istraživanja podmorja na širem kvarnerskom području pronašle znanstveno-istraživačke ekipe Pomorskog fakulteta u Rijeci, predvođene izvanrednim profesorom Lovrom Maglićem, koje što roneći, što podmorskim dronovima, pretražuju i mapiraju podmorje ovog dijela sjevernog Jadrana.

ŠTETNOST I BEZAKONJE

Maglić, posebno po pitanju zaostalih eksplozivnih naprava, predlaže pokretanje programa edukacije ronioca po pitanju njihova prepoznavanja i dojave nadležnim službama, u prvom redu specijalnim postrojbama policije koje se bave njihovim uklanjanjem ili neutraliziranjem.

– Zaista nalazimo svašta, a tijekom godina došli smo do tri zaključka. Prvi, naše je more, nažalost, ogromno smetlište. Nalazimo smeće svih vrsta, u prvom redu plastične boce, limenke, pribor za jelo, i to u količinama i na lokacijama koje nismo očekivali. Našli smo i čitave islužene brodice – pasare, jedrilice i slično koje su vlasnici jednostavno potopili, i tako ih se najlakše riješili. To je sve plastika koja se u moru raspada, neka od tih plovila imaju i po tri-četiri tone plastike koja se polako raspada, završava u probavnom traktu riba, a posljedično i u našem, kada ribu konzumiramo, kaže Maglić.

Privatni album

Jadransko more je, ističe, nakon nebrojenih zarona i istraživanja podvodnim dronovima, veliki podvodni muzej, s nebrojenim artefaktima koji su se na morskom dnu nakupili tijekom tisućljeća plovidbe njime.

– Neše more je zaista muzej. Konstantno nailazimo na fragmente amfora i drugih arheoloških ostataka. Nismo našli neko značajnije nalazište, iako smo neke od nalaza prijavili nadležnim službama, ali nalaza ima jako puno jer je povijest plovidbe u našem moru jako duga, kaže Maglić.

No već treći njegov zaključak ponovo ukazuje na štetnost ljudskih aktivnosti na moru, kao i na bezakonje, a neki od nalaza potencijalno su i vrlo opasni, jer je riječ o protubrodskim minama zaostalim iz dva svjetska rata. Sve one sadrže više stotina kilograma eksploziva, a unatoč činjenici da su u moru već desetljećima i dalje mogu biti opasne.

– Nailazimo na kojekave ilegalne aktivnosti u podmorju, o kojima se do sad vrlo malo ili ništa nije znalo. Primjer su umjetni grebeni koje ljudi stvaraju u podmorju, na ovaj ili onaj način. Primjerice, naišli smo na uredno posložene umjetne grebene od takozvanih “bloketa” na dnu mora koje su ljudi postavili kako bi se oko njih okupljala riba koju će kasnije loviti. Imamo fotografije uredno posloženih bloketa, po pedeset, sto komada. S jedne strane gledano to omogućava ribi da se razmnožava i skriva od predatora, ali s druge, očito to radi svatko kako mu se prohtije, što je protivno zakonu. Nalazimo i vrlo opasne stvari, poput protubrodskih mina, kaže Maglić. Do sad su ih pronašli već četiri, a o svakoj mini, njezinom izgledu i lokaciji obavijestili su policiju.

Privatni album

EKSPLOZIVNA SREDSTVA

Uz to, nevezano za istraživanja Pomorskog fakulteta, Maglić je na kupanju s obitelji pronašao još jedno eksplozivno sredstvo.

– Pronašao sam ručnu granatu na Oštru, za vrijeme kupanja s obitelji, na pola metra dubine. Bila je već obrasla, ali sam je prepoznao i dojavio pomorskoj policiji koja takve nalaze dojavljuje postrojbi specijalne policije Ajkule ili Antiterorističke jedinice Lučko koji onda šalju svoje djelatnike obučene za uklanjanje takvih stvari. Kod ovog nalaza ručne granate, na maloj dubini i na mjestu gdje se građani kupaju, uklonili su je odmah, a kod mina koje nađemo na udaljenijim područjima i na većim dubinama, oni ih evidentiraju i uklanjaju prema prioritetima, kaže Maglić.

Što se tiče pronađenih protubrodskih mina, o točnim lokacijama nije htio govoriti, iz dva razloga, navodeći kako su policiji poslane točne koordinate, dubina i fotografije.

– Ima ih različitih. Ne razumijem se u eksplozivna sredstva, ali prilikom ovih nalaza rodila se suradnja između našeg Laboratorija za morske tehnologije, Ajkula, ATJ Lučko i Pomorske policije, gdje razmišljamo o budućem informiranju javnosti o tim temama i edukaciji ronioca na prepoznavanju takvih naprava. To je po meni ključno, jer ronioca je sve više, najviše rekreativaca, sve je više kamera pod morem, a sve veći broj ljudi ima i podmorske dronove. U sezoni u Hrvatskoj bude i do sto tisuća aktivnih ronioca, a sa sve većim brojem, sve se češće nalaze i zaostala eksplozivna sredstva. Mi smo našli nekoliko vrsta, u različitim stanjima, neke još na kolicima s kojima ih se baca u more, neke imaju kontaktne upaljače, neke magnetske, neke hidrostatske. To je i kod nas izazvalo niz pitanja i strahova, možemo li aktivirati takvu minu samim svojim prisustvom, s metalnim bocama sa zrakom, ili dronom koji se previše približio mini ili slučajno udario u nju. Treba li bježati, koga zvati, što učiniti, sve su to pitanja na koje nismo znali odgovore, kaže Maglić.

Privatni album

SUSTAV EDUKACIJE

Zbog toga i zbog sve većeg broja ronioca i profesionalnih ili amaterskih istraživača podmorja, potrebno je, smatra, pokrenuti sustav edukacije koji će svakome tko se nađe u sličnoj situaciji ukazati na to kome se i kako treba javiti u slučaju pronalaska sumnjivih naprava pod morem.

– Imali smo slučaj u Hrvatskoj, prije nekoliko godina, prilikom akcije čišćenja podmorja u šibenskom akvatoriju, da su ronioci izvukli bombu, misleći da je riječ o odbačenom bojleru. Vukli su je po rivi, ne znajući da je riječ o iznimno opasnoj napravi s velikom količinom eksploziva. Smatram da trebamo pokrenuti program edukacije. Ako imamo programe edukacije ronioca o prepoznavanju invazivnih vrsta i obavještavanju nadležnih institucija ili, primjerice, o dojavljivanju pronalaska živih periski, trebali bi imati sličan sustav za dojavu o pronalasku moguće opasnih eksplozivnih naprava pod morem. Naprosto, moramo ljudima ukazati da budu svjesni da su se na ovim područjima vodili ratovi, da ima mina, granata, avionskih bombi, uz fotografije do sad pronađenih eksplozivnih sredstava i poruku – ako naiđete na nešto slično ovome, slikajte ako imate kameru, nemojte je dirati, pomicati ili vaditi, nego javite na određeni broj telefona ili e-mail adresu, kaže Maglić.

Ističe kako je zadaća fakulteta u prvom radu edukacija, a s provednim istraživanjima, ističe, postalo je jasno da po pitanju eksplozivnih naprava pod morem postoji golema rupa u edukaciji ronioca.

Privatni album

– Dobar dio rekreativnih i profesionalnih ronioca o tome zna malo ili ništa. Još manje kome javiti sumnjive nalaze ili o kakvim je napravama riječ. Ni ja u početku nisam znao o tome gotovo ništa, a nakon ovih nalaza krenuo sam se informirati, no i dalje znam prilično malo o svim vrstama mina i bombi koje se mogu naći u podmorju. Krenuli smo u razgovore s policijom, sve je to tek u začetku, ali apsolutno postoji volja s njihove i naše strane da trebamo pokrenuti odgovarajući projekt s ciljem edukacije javnosti. Riječ je o osjetljivom pitanju, gdje treba naći pravi način, jer postoji nekoliko potencijalnih opasnosti. Prva je da će pojedinci bez dovoljno znanja i iskustva krenuti namjerno tražiti mine i bombe, a druga je da će dio njih čak i vaditi takve eksplozivne naprave, kako bi došli do eksploziva iz njih koji se može prodati na crnom tržištu. To su zaista realne opasnosti. Još jedan problem je da će se pojaviti strah javnosti, iako je ta opasnost zaista minimalna, jer do sad nije zabilježeno, zadnjih desetljeća, da je neka od tih mina ili bombi zaista eksplodirala, pod bilo kojim okolnostima. I zbog toga je važno educirati javnost, da se ne pojavi neki bezrazložni strah, kao i da se svaka potencijalna opasnost ukloni na vrijeme, zaključuje Maglić.

OTPADA VIŠE OD OČEKIVANOG

Projekti na kojima Maglić i istraživačke ekipe Pomorskog fakulteta rade na istraživanju i mapiranju kvarnerskog podmorja su 3DWreck – unapređenje sigurnosti plovidbe i zaštite morskog okoliša 3D modeliranjem olupina i Marine Litter – utjecaj plovila nautičkog turizma na onečišćenje morskog dna u Primorsko-goranskoj županiji.

Prvi se odnosi na fotogrametrijsko snimanje stanja olupina brodova na morskom dnu, pri čemu se snimaju tisuće fotografija olupina iz različitih kuteva, kako bi se dobio precizni 3D model olupine. Svrha je mapiranje olupina, procjena njihove opasnosti za pomorski promet, kao i za morski okoliš, kao i omogućavanje eventualnih vađenja pojedinih olupina u slučaju potrebe za tim.

Marine Litter možda je i složeniji projekt, jer se njime provodi monitoring količine i sastava otpada na morskom dnu na nekoliko odabranih lokacija u Primorsko-goranskoj županiji primjenom daljinski upravljanih podvodnih ronilica (dronova) i ronilaca. Projekt ima tri glavna cilja: procijeniti utjecaj plovila nautičkog turizma na onečišćenje morskog dna, utvrditi učinkovitost i pouzdanost ROV-a kao metode nadzora i uzorkovanja te testirati točnost i učinkovitost algoritma za prepoznavanje objekata temeljenog na snimkama otpada na morskom dnu.

– Stanje je po tom pitanju gore od očekivanog. Našli smo velike količine otpada, i to na lokacijama udaljenim od luka i naselja, i na različitim dubinama, a konačni cilj svega je utvrditi na koji način bi se barem dio tog otpada mogao u budućnosti ukloniti s morskog dna, kaže Maglić.

Krajem prošle godine završen je i dvogodišnji projekt MASK – Marine Robots for better Sea Knowledge awareness, Erasmus + projekt, čiji je cilj bio transfer znanja u domeni podmorske robotike i umjetne inteligencije učenicima srednjih škola iz Hrvatske i inozemstva (partnerskih institucija) te privlačenja STEM-u.

– U suradnji s FER-om, Sveučilište u Zagrebu, učili smo studente osnovama gradnje i upravljanja ROV-om te primjene AI-a. Sve navedeno provodimo u sklopu Laboratorija za morske tehnologije Pomorskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, rekao je Maglić.