Ukupan ulov i uzgoj morske ribe, rakova, školjkaša i glavonožaca u 2022. godini iznosio je 86.013 tona. Sam ulov od 62.912 tona čini tek dva posto ukupnog ulova ribara EU-a, koji je iznosio 3,4 milijuna tona. To je realno, i ne može biti bolje kada se svede u okvire cjelokupnog EU-a.

Posljednjih dana prošle godine, a nije to bilo tako davno, proteklo je tek dvadesetak dana, Državni zavod za statistiku objavio je rezultate poslovanja hrvatskog ribarstva u 2022. godini. Mogli bismo tu objavu nazvati i zaključnom, budući da su u srpnju publicirani privremeni podaci. Brojke se neznatno razlikuju, u količini ukupnog ulova i uzgoja za jedan postotni poen. Ali ribarskoj djelatnosti i onima koji je prate, važan je taj jedan posto, on puno znači.

Ipak je 2022. godina bila uspješnije od prethodne. Makar malo! Prema privremenim rezultatima iz srpnja, bila je slabija od 2021. Tih nekoliko stotina tona govori da nam ribarstvo ipak ide naprijed, usprkos svim problemima i teškoćama što ga prate. Ukupan ulov i uzgoj morske ribe, rakova, školjkaša i glavonožaca u 2022. godini iznosio je 86.013 tona, a 2021. – 85.341. Rast je bio 0,8 posto.

Po privremenim podacima ulov i uzgoj bili su 85.185 tona, odnosno 0,2 posto manje nego godinu ranije. Sitne brojke, pa se njima možda i ne treba baviti. Ali vrijedi registrirati, bez obzira na protek vremena. Prosinačko statističko izvješće zavređuje pažnju iz drugog razloga. U njemu je specificiran ulov i uzgoj po glavnim komercijalnim vrstama. Također, uspoređen je s prethodnom godinom, pa paralelno iščitavanje dosta govori.

Srdela i dalje dominira

Ukupan rezultat iz 2022. godine čini 62.912 tona ulova i 23.101 tona iz uzgoja. Na ribe – ulov i uzgoj, otpada najveći dio – 60.978 tona iz ulova i 22.005 iz uzgoja na farmama, što je za 440 tona više nego u 2021. godini. Plave ribe ulovljeno je 57.302 tone, dok je uzgoj dao 3.271. Ta je količina oko 500 tona manja u odnosu na godinu ranije. Na vrhu liste oduvijek je srdela! Ulov hraniteljice našeg priobalja i otoka iznosio je 39.242 tone, a to je smanjenje za oko 1.250 tona.

Manjak srdele obilato je nadoknadio inćun, drugi na listi po količini ulova – 13.912 tona. U 2021. ulovljeno ga je 11.621 tonu. Od ostale plave ribe značajna je tuna – 4.073 tone, zahvaljujući uzgoju koji je dao 3.271 tonu, dok je ulov iznosio 802 tone. U odnosu na prethodnu godinu, tuna ima smanjenje od gotovo 2.000 tona, a ono je ostvareno u uzgoju, budući da je ulovna kvota limitirana na međunarodnoj razini.

Od plave ribe još su izdvojeni plavica – 1.667 tona, s povećanjem od oko 500 tona, te šarun – 1.058 tona, a to je smanjenje oko 150 tona. Ukupan ulov ostalih vrsta plave ribe bio je 621 tonu, 40 više nego godinu ranije.

U »ostale vrste«, između ostalih, spadaju skuša, palamida, papalina… Ostala riba, narodski bismo je nazvali bijelom, skromno je lovljena, a njen ukupan rezultat povećavaju količine što dolaze iz uzgoja. Te »ostale ribe« ulovljeno je 3.676 tona, od čega naviše oslića – 1.178 tona. Njegov je ulov u porastu za više od 110 tona. Slijedi trlja sa 647 tona i smanjenjem oko 150 tona. Iznenađujuće, treću poziciju ulova »ostale ribe« drži podlanica (lovrata, komarča, orada) s 230 tona. Više od 100 tona još je ulovljeno lista – 140 i cipla – 100 tona.

Sve ostalo je ispod te crte, a još možemo spomenuti giru – 95 i bugvu – 68 tona, s time što su obje vrste u smanjenju. I u toj grupaciji postoji kategorija »ostale vrste« – 1.170 tona. Među bijelom ribom neusporedivo je više »ostalih vrsta« pa je stoga i ulov veći. Tu su mnoge ribe koje često, poneke i svakodnevno, viđamo u ponudi naših ribarnica, na primjer lastavica, arbun, salpa, ušata, pa od landovine mačka, pas, raža, grdobina…

Po onome što viđamo u ribarnicama, stekao bi se dojam da se bolje love. Tu je i pišmolj koji se, očito, slabo lovi, budući da se skromno nudi u maloprodaji. Kada govorimo o podlanici i lubenu, treba reći da je ponuda tih riba na domaćem tržištu više nego zadovoljavajuća, a i cijenama su pristupačne. Također, značajne količine otpremaju se u izvoz. Razlog tome je njihov kavezni uzgoj na mnogim farmama. U 2022. godini na njima su izlovljene 10.034 tone lubena i 7.506 tona podlanica. Ostalih vrsta iz uzgoja izlovljene su 1.194 tone. U tom segmentu ribarstva proizvodnja kontinuirano raste.

Dagnje i kamenice iz uzgoja

U ukupnom morskom ulovu i uzgoju na drugom mjestu su školjkaši – 1.290 tona, ispred rakova i glavonožaca. Sam ulov školjkaša nije naročit – samo 194 tone, što je neusporedivo manje u odnosu na ostale dvije grupe što ih svrstavamo u ostale morske organizme. Školjkašima prednost daje uzgoj iz kojeg dolazi 1.096 tona, i to samo dviju tradicionalnih vrsta.

Najviše se uzgaja dagnja – 1.006 tona, dok s »polja« u Malostonskom zaljevu dolazi 90 tona kamenica, visokokvalitetnih i cijenjenih. U nevelikom ulovu na prvom je mjestu prnjavica – 59 tona, ispred Jakovljeve kapice – 38 tona, uz napomenu da su obje vrste u podbačaju u odnosu na prijašnju godinu.

Ulov kamenica iznosio je 28, a dagnji 13 tona. Svih ostalih školjkaša ulovljeno je 56 tona, dosta više nego godinu ranije. Da mi je samo znati koliko je izvađeno prstaca, i zbog njih razbijeno hridinasta dna. Tu je školjku strogo zabranjeno izlovljavati, ali mediji često donose informacije o hvatanju prekršitelja, jednako u izlovu i transportu. Ponekad se dogodi da ih u »strogom povjerenju« nude i pojedini ugostiteljski objekti.

Ulov rakova u 2022. bio je 1.074 tone, malo veći nego godinu ranije. Kompletan ulov svrstan je u tri grupe, a to su: jastog – 12 tona (godinu ranije 9), škamp – 279 (251), te kozice i ostali rakovi – 783 (761). Da su kozice izdvojene bez sumnje bi imale vodeću poziciju, budući da su masovno zastupljene u koćarskim lovinama na srednjem i južnom Jadranu, nadasve na otvorenom moru.

Najskromniji – glavonošci

Glavonošci su ulovom najskromnija grupa stanovnika našega mora – ukupno 666 tona, 1,5 posto više nego godinu ranije. Najveći je ulov lignje i lignjuna (totana) – 244 tone. Ove dvije vrste ipak bi trebalo razdvojiti, razlika među njima je velika, u kvaliteti i cijeni. A i količina se, očito, značajno razlikuje u korist manje kvalitetnog lignjuna. Ulov je veći nego godinu ranije što se, također, odnosi na hobotnicu – 137 i sipu – 98 tona.

U padu je ulov muzgavaca, a to traje više godina. Ulov muzgavaca i ostalih glavonožaca u 2022. godini bio je 187 tona, odnosno 10 posto manji. Vidljivo je to i u ponudi na ribarnicama, gdje je ponuda muzgavaca skromnija, a cijena nikad nije bila na sadašnjoj razini. Na prvi pogled ove se brojke čine velikima, dok ih ne uklopimo u zajedničku statistiku Europske unije.

Od kada smo u njenu članstvu, sve nam je zajedničko, pa i ribarstvena politika. No, mali Jadran i oceanska lovišta nekih članica nikako se ne mogu uspoređivati, niti uklopiti u zajednički ribolovni režim. I iz EU-a je nekako istodobno objelodanjena statistika za 2022. godinu. Promatrajući gole brojke bez ikakvih drugih saznanja, stanje za Hrvatsku djeluje poražavajuće.

Sve što su naši ribari u moru ulovili čini tek dva posto ukupnog ulova ribara EU-a, koji je iznosio 3,4 milijuna tona. U toj količini naših oko 63.000 tona djeluje uistinu minijaturno. Ali je realno, i ne može biti bolje, kada se svede u okvire cjelokupnog EU-a. Dovoljno je početi od broja stanovnika – EU ima oko 450 milijuna, a Hrvatska manje od četiri, što znači manje od jedan posto. Gledajući tako, onda smo u ribarstvu dobri.

Usporedbe s Italijom

Najveći dio ulova EU-a ostvaren je u Atlantskom oceanu – 70 posto. U Sredozemnom i Crnom moru, a tu spada i Jadransko, ulovljeno je 10 posto. U tu je brojku uključeno naših dva posto, o to govori da smo dobri. Jadransko more nije bogato biomasom, pa bolje rezultate naših ribara nije moguće očekivati. Na tom, nazovimo ga proširenom Sredozemlju, rade i ribari iz Španjolske i Francuske koje su vodeće u EU-u, iz Italije s kojom se vječito pokušavamo uspoređivati, a nikako ne možemo, budući da je ona po svemu puno veća od nas.

U ribarstvu ipak nisu tako veliki kako se u nas misli. Ulov im je oko 133.000 tona, Italija je s tri strane okružena morima, ima neusporedivo veću i jaču flotu, pa time i puno više ribara. Tu je i Grčka, opet veća od nas, a ulovom samo malo bolja. Bugarska i Rumunjska su ulovom skromne, što ne čudi s obzirom na činjenicu da je njihovo Crno more siromašno ribom, pa im je i ribarstvo slabije razvijeno. Na dnu su Malta, Cipar i Slovenija, veće ulove te zemlje naprosto ne mogu imati. Ipak, iznenađuje podatak da je slovenski godišnji ulov samo 108 tona. Vjerujem da je veći, iako raspadom Jugoslavije raspalo se i njihovo ribarstvo.