Vrijeme sipa je pred nama i ne treba propuštati priliku za zacrniti kantu, barku pa i omiljenu jaknu, pogotovo ako je na skosavici pravi komad.

No da bi je ulovili treba joj ponuditi skosavicu odgovarajuće veličine i boje što zbunjuje mnoge sipolovce.

A veličina plijena sipi nikada ne predstavlja problem tako da se većinom hrani relativno velikim plijenom i jede ga brzo odgrizajući relativno velike komade.

No budući da je i sama sladak zalogaj mnogim predatorima, sipa se nikada ne upušta u riskantne ‘izlete’, tako da njeni lovački pohodi zapravo nikada nisu daleki. Plijen, ma koliko ukusan, ako prolazi na udaljenosti daljoj od tridesetak centimetara, najčešće neće biti napadnut. Iznimka je jedino situacija kada se sipa aktivno kreće u potrazi za hranom, no dok je u zasjedi, plijen joj mora doći u neposrednu blizinu da bi ga napala.

Sipa je izrazito osjetljiva na niske temperature, pa u zatvorenijim i plićim morima zna masovno stradavati. Tako primjerice, u Karinu, u blizini Zadra, mještani nakon bure zimi znaju grabljama sakupljati sipe niti ne ulazeći u plitko more.

Mnogi autori koji su se bavili tehnikama lova na sipe navode da se sipe najuspješnije lovi noću, što je zapravo tek djelomično istina jer se to prvenstveno odnosi na ribolov privrednim ribolovnim alatima. U sportskom je ribolovu pak stvar malo drukčija. Noću je najučinkovitije svićanje, dok je u sumrak ili po danu najubojitije oružje ipak skosavica.

A s obzirom na godišnja doba, sipe se u principu mogu loviti tijekom cijele godine. I premda se proljeće smatra udarnim godišnjim dobom za lov sipa, kasna jesen i sam početak zime su jednako dobro, a na nekim terenima čak i bolje doba za sipolov.

Inače spolnu zrelost sipa dosegne s 14 do 18 mjeseci starosti s tim da nekoliko tjedana prije samog mrijesta sipe prestaju uzimati hranu ili u najboljem slučaju drastično smanjuju unos, što ubrzava zrenje jajašaca i sperme.

Mrijest se odvija u proljeće i ljeto, u plitkim vodama, kada ženke polažu jaja u grozdovima na čvrste predmete na dnu, poput kamenja, algi i školjaka, nakon čega ih potamne crnilom.

Trajanje embrionalnog razvoja ovisi o temperaturi i kreće se 30 do 90 dana. Nakon izvaljivanja mlade su sipe duge oko 50 milimetara, potpuno su razvijene i mogu se gotovo odmah početi hraniti loveći plijen.

U tom prvom periodu svog života, mlade sipe vrlo brzo rastu, čemu pomažu visoke ljetne temperature. Taj ubrzani razvoj je neophodan za zimsko preživljavanje u dubini, što, naravno, traje do proljeća kada se aktiviraju novi nagoni.

Iako fizički i fizikalni uvjeti staništa imaju vrlo velik utjecaj na sazrijevanje i vrijeme mrijesta, glavni faktori i ‘okidači’ su ipak endokrini.

Premda su zabilježeni i rijetki slučajevi jedinki koje su doživjele i tri godine, životni ciklus zapravo traje samo oko godinu dana, s tim da sipe nakon parenja ugibaju.