Gornji sloj mora hladan, tek oko 11 stupnjeva, mulj toliki da se ne vidi ni vrh puške, a ribe ni za lijek. More me strašno umara jer je kurenat baš jak. I kad sam mislio već odustati, ugledam dobru obradu u možda nekih pet metara mora. Zatečen situacijom i u nevjerici odlučim pucati u nju…
povezane vijesti
Još jednom nam se iz Benkovca javio Mario Buleta, podvodni ribolovac kojem zimski uvjeti nipošto nisu prepreka za uron. I ovaj je puta ronio u akvatoriju oko Starigrada gdje je našao pravu ribu. Evo što nam je Mario rekao o tom događaju:
– Lokacije na kojima ronim čuvam kao svoje ‘tajne’. Dijelom je to radi čuvanja vlastitog mira jer volim roniti u tišini i bez gužve. Osim toga, ako se sazna za neko moje lovište tada će tu sigurno doći do prelova, a onda i izlova, nakon čega more ostaje prazno – priča nam Mario.
– Kad lovim uvijek ulovim samo koliko mi treba, a poziciju nikada ne praznim i ne čistim do kraja. Kad ulovim ribu po koju sam došao, oko mene može doći cijelo jato najvećih kapitalaca bez straha jer je za mene toga dana lov gotov.
Imam odijelo XT Diving Pro, Bleutec 105 inverter roller pušku koju sam sam prepravio u inverter roller, peraje Phatos Ultimate i Maresovu masku tako da pod morem potpuno opušteno mogu uživati – nastavlja Mario svoju priču.
– A taj dan je bila katastrofa. U obalu ispod Starigrada Paklenice spojilo se nebo i zemlja. Nigdje nikog na moru, samo ja, gumenjak i nevrijeme.
Gornji sloj mora hladan, tek oko 11 stupnjeva, mulj toliki da se ne vidi ni vrh puške, a ribe ni za lijek.
More me strašno umara jer je kurenat baš jak.
I kad sam mislio već odustati, ugledam dobru obradu u možda nekih pet metara mora. Zatečen situacijom i u nevjerici odlučim pucati u nju. Pogodak je idealan, otpora nema i orada je u rekordnom roku na portapešu.
Plivam dalje, ali nigdje ništa.
I nakon sat vremena odlučim se vratiti na poziciju na kojoj sam pogodio onu prvu oradu.
Kad ono iznenađenje! Bez najave prema meni dolaze dvije orade, jedna oko dva kila, a druga još veća.
Vođen instinktom pucam u veću! Pogodak je loš, dolje nisko…
Otpuštam španju s mulinela, zaranjam za njom na nekih 12 metara i stavljam joj prste u škrge. Dobro je, moja je!
Dosta za danas, penjem se na gumenjak i odlazim kući umoran, ali baš zadovoljan – ispričao nam je Mario Buleta.
