Ozbiljno smo zagazili u rujan. Kalendarski ljeto još traje, ali koga briga za astronomsko određivanje godišnjih doba. Počeo je rujan, počela nam je jesen. Došle su obaveze, na poslu, u školi, na trećem, četvrtom mjestu… Rijetki su još na ljetovanju, na moru, u plovidbi ili bezbrižnom ribolovu. Ljetni dani ostaju nam u lijepom sjećanju. Za prepričavanje, posebno u večerima dok vani pada dosadna jesenska kiša. »Kako je bilo lijepo… kako smo se zabavili… a feštali uz gradele i vino…« A kako bi drugačije? Većini od nas riba s gradela vrhunac je užitaka u onome što more nudi.

I ne griješe, nisu u zabludi. Čak i srdela pečena na gradelama bolja je od mnogih drugih jela. Ali riba, bez obzira na to kako je pripremili, nije jedina hrana iz mora.

Na moru i uz more čovjek nikada ne može ostati gladan! Kroz godine novinarskog rada ovu sam rečenicu nebrojeno puta ponovio. More je neiscrpan izvor hrane. Ne nudi nam ono samo ribu! Količinski, ribe je u moru najviše, ona nam je najdostupnija i najprihvatljivija. Ali ni sve ostalo nije zanemarivo. Naprotiv, mnogo toga spada u domenu vrhunskih delicija. Znalci morske spize često ističu: sve iz mora je jestivo! Možda nije baš sve, ali veći dio sigurno se može iskoristi za jelo.

Školjke i puževi

Nakon ribe, većini među nama morski jelovnik završava s glavonošcima, eventualno rakovima i školjkama, ako su cijenom dostupni. Zaboravljamo, međutim, da u našem moru ima puno jestivih i kvalitetnih školjki, lako dostupnih, koje nalazimo u zoni plime i oseke. Nisu jedine školjke zabranjeni prstaci, dagnje koje se masovno nude na tržištu, te atraktivne kamenice. Treba se malo potruditi i – bit će dobre buzare!

Neki konzumiraju i puževe. Pri spominjanju morskih puževa ogrc nam prvi pada na pamet. Sitan puž kojeg svi poznajemo, priljubljen za kamen, ponekad i na suhom. Kakav nam zalogaj on može ponuditi? Jedan ogrc sigurno ne, ali od puno ogrca možemo pripremiti ukusan obrok. Kao i od priljepaka, koje mnogi ne svrstavaju među puževe. Potrebno je samo malo strpljenja, a tek nešto više strpljenja potrebno je prilikom vađenja ogrca iz kućice. Stručnjaci tvrde da 100 grama čistog mesa ogrca sadrži 18 grama bjelančevina. A koliko je ogrca potrebno za 100 grama čistoga mesa to znaju oni koji su ih čistili.

Nepotrebno je nabrajati sve puževe koji žive u Jadranu, pa zato navodim još neke vrste koje nalazimo bliže obali i koje možemo bez većih teškoća vaditi. Tu je na prvom mjestu volak, jedan od većih jadranskih puževa kojega nalazimo na muljevito-kamenitu dnu. Kvrgava kućica građena mu je od izuzetno čvrstog materijala, a njegovo tijelo već predstavlja pristojan zalogaj. Nalazimo ga na dubinama većima od jednog metra. Na hridinastim obalama obraslima travom možemo naći puža kojega nazivamo vretenjača. U kućici vretenjače često ćemo naći i račića. I time, uglavnom, priča završava. Barem za nas Europljane i tradicionaliste.

Svašta ljudi jedu

Što bi se uopće još moglo jesti? Puno toga, najkraći je odgovor! Prepričavam jedan davni razgovor dvojice iskonskih ljudi od mora. »Ako ništa ne ulovimo, skuhat ćemo juhu od kamenja ili brodet od kamenčića, pa uz komad kruha nećemo ostati gladni.« Da, i to je moguće! Na tom se kamenju, posebno u njegovim rupicama, ako je porozno, nalazi mnoštvo oku nevidljivih organizama, biljnih i životinjskih, koji kuhanjem daju juhu sasvim zadovoljavajućeg ukusa. Iako danas, uz suvremeni način života i prehrane, takvo nešto nikome ne bi palo na pamet. Niti u pokušaju… Ali netko domišljat i kreativan upustit će se u eksperimentiranje, makar za sebe.

More će nam uvijek nešto ponuditi za hranu, a na nama je da se pobrinemo kako to prihvatiti. Ono je ogroman, iako ne i neiscrpan izvor hrane, velika smočnica iz koje treba umjereno uzimati. Svako more, pa i naše Jadransko! Teško je, naprosto nemoguće nabrojiti što se sve iz mora može jesti. Iz mora je jestivo mnoštvo živih organizama i ponešto od biljnog svijeta. U iskorištavanju raznovrsnih morskih resursa za hranu posebno su napredni narodi s Dalekog istoka i nekih tropskih predjela. Europljani, uključujući i sve Mediterance, nemaju tako raznovrsnu morsku prehranu, moglo bi se reći da su oni u tome izbirljiviji, preveliki tradicionalisti. Tek posljednjih desetljeća širi se paleta morskih jela, koja se najčešće ne nude kao normalna svakodnevna hrana, nego kao određeni eliksiri, afrodizijaci ili barem egzotični specijaliteti. Pa će nam kao takve ponuditi morske ježince, alge, meduze… čak i zvjezdaše, ili trpove… Neki narodi jedu morske sisavce. Svašta ljudi jedu, a ono što je nekima normalno i svakodnevno, drugima je nezamislivo. Jednako kao i kod kopnene hrane. O konzumiranju nekih od tih morskih organizama ponešto sam s vremena na vrijeme pisao, neću ponavljati.

U posljednje vrijeme ljudi sve više posižu za morskim algama. Neki ih nazivaju morskom salatom, posebno one bujne zelene. Svijet jadranskih algi izuzetno je bogat, tko ih poželi relativno lako doći će do njih. Važno je, također, istaknuti da je većina autohtonih jadranskih algi jestiva. Nutricionisti ističu da su alge bogate mineralima, nadasve jodom i magnezijem. Također, sadrže dosta vitamina, a po istim izvorima, imaju raznovrsna ljekovita svojstva. Svojedobno sam ih degustirao, nisam bio oduševljen. Mišljenja su podvojena – neki govore da su alge neukusne, drugi tvrde suprotno, ističući da odlično pristaju kao prilog uz ribu, pa i neka »kopnena« jela, a mogu se dodavati i u juhe.

Morska jaja

Zacijelo spadam među rijetke koji su konzumirali morska jaja. U nekoliko navrata jeo sam ih u bivšem restoranu Amfora u Voloskom, kod prijatelja Josa Taribe. Namjeravao ih je uvrstiti na jelovnik, ali gosti nisu iskazivali veće zanimanje. Morska jaja u biti nisu jaja, tako ih nazivaju, ona su jedna vrsta plaštenjaka. Otvorena izgledaju poput jaja na oko. Mnogima ne prijaju, imaju puno joda, njegov miris je intenzivan što ljude odbija.

Prije ili nakon ljeta

Mnogi će prigovoriti da ovaj tekst dolazi kasno, na kraju ljeta. Slažem se, bolje bi bilo da je objavljen u lipnju, prije nego što su se tisuće ljudi razmilile po obali i otocima. Namjerno sam čekao da ljeto prođe! Ima razloga za takvu odluku.