DODIR NEUGODE

Meduze su preplavile Jadran: Najčešće su uhati klobuk, kompas i morska pluća, a posebno opaka morska mjesečina

Branko Šuljić

U Jadranskom moru najučestalije meduze su uhati klobuk, morska mjesečina, morska pluća i mediteranska meduza. Uhati klobuk je najučestaliji, a dodir morske mjesečine čovjeku može prirediti najviše neugodnosti. Ona je ta mala, ali vatrena



Jadransko more preplavile su meduze, nadasve u njegovu sjevernom dijelu. Takve informacije posljednjih dana pristižu s raznih dijelova naše obale i otoka. Recimo uvodno, meduze nisu novost u našem moru, one su njegovi stalni stanovnici. Ove godine, međutim, njihova je pojava izuzetno masovna i – traje mjesecima. Sjećamo se, u zimskim i proljetnim mjesecima žalili su se istarski ribari. Dizali su mreže pune meduza. Njihova težina višestruko je nadilazila težinu ulovljene ribe. Problem je eskalirao do toga da su neki privremeno vezali brodove. U manjem obimu bilo ih je, a ima ih i sada, i u ostalim područjima.


Uhati klobuk – Aurelia aurita


Jasno, priča eskalira sada, usred sezone kupanja. Mnogi su se doslovce opekli! Pa se takav događaj često uveličava, usmena predaja uvijek dodaje malo više opasnosti, teže posljedice, više »stradalih«… Istina je, meduze nisu baš bezazlene, ali nisu ni tako strašno opasne. Posebno ne ove naše jadranske. A, posljednjih dana plaše nas kompas meduzom! Priznajem, do sada za nju nisam čuo. Slabije pratim literaturu što se bavi tim dijelom života u moru, k tome ona je i skromnija. Ovih dana o meduzama puno čitamo i slušamo, gledamo snimljene materijale. Najkraće rečeno, sve znamo! Informacije do nas dopiru brzo i u ogromnim količinama, doslovno sa svih strana svijeta. U svemu tome čovjek se često ne snalazi. Ne samo kada je riječ o meduzama.


Bez mozga i srca


Meduze su žarnjaci, životinje – to treba istaknuti, jer ih neki smatraju pripadnicima zajednice biljnog svijeta. Imaju jednostavnu tjelesnu građu koja se sastoji od klobuka pomoću kojeg se pokreću i velikog broja lovki. Te životinje nemaju ni srce, ni mozak, ni krvotok. Umjesto mozga imaju brojne živčane završetke pomoću kojih registriraju svoju okolinu i podražaje što iz nje dolaze. Tijelo meduze najvećim se dijelom sastoji od vode – oko 95 posto čitava tijela, tako da meduza izvađena iz mora i stavljena na obalu, nakon stanovita vremena predstavlja malu količinu želatinozne, prozirne mase. Na suncu se brzo osuši i gotovo ispari.


Ribarske mreže su čiste



 


Tijekom zime i proljeća često smo čitali i slušali o problemima istarskih ribara. I ne samo istarskih. U mrežama su redovito dizali velike količine meduza. Toliko da su im ponekad mreže pucale, a neki su privremeno obustavljali posao. Sada, kako čujemo, mreže su im čiste.


– Ovdje na Kvarneru sada nema meduza, barem to. Redovito se čujem s kolegama koji rade na drugim terenima, u istarskom akvatoriju i dolje prema jugu, kod njih je more, također, čisto, rekao nam je Kristijan Uhač, zapovjednik broda plivaričara Srdela. On, međutim, ukazuje na puno veći problem – skupo gorivo.


Nazvao sam ga u večernjim satima, pretpostavljao sam da brod svijetli, a on ima vremena. A, kroz mobitel dopire zvuk motora.


– Još nismo stali, plovimo prema Galijoli, trošimo naftu. Uništit će nas! U toku jednog mraka potrošimo osam do deset tona goriva, to je 100.000 kuna. Treba to zaraditi, uloviti toliko ribe. A, ostali troškovi..? Sada se još uvijek nešto lovi, srdele i inćun. Na početku mraka lovilo se malo više plavica, pa su naišle ušate…

Iako su bez mozga i srca meduze se smatraju agresivnim grabljivicama koje efikasno dolaze do plijena, odnosno hrane, a to su uglavnom sitne ribe, plankton te ostali sitni živi morski organizmi. Na svojim lovkama meduze imaju milijune žarnih stanica koje izlučuju u tijelo svojih žrtvi i time ih paraliziraju, a zatim ih brzo progutaju ustima koja se nalaze na dnu klobuka. Na taj način meduza ponekad zna »napasti« i čovjeka. Druga je stvar što je on velik i snažan pa ga njen otrov neće paralizirati. Ostati će samo opekline i lakši ili jači svrbež što može potrajati nekoliko dana. Jačina opeklina i intenzitet svrbeža zavisi o tome s kojom smo meduzom imali bliski susret, jer sve vrste nemaju otrov jednako jakog intenziteta.


Nose ih morske struje


Spomenuti treba i to da meduze uglavnom žive u velikim plovama, koje mogu imati više stotina jedinki. Zato, pri »susretu« s meduzom, odnosno meduzama, rijetko će nas dodirnuti i opeći samo jedna. U takvim situacijama kupač se obično »sudari« s više meduza.


Kompas meduza – Chrysaora hysoscella


Među više vrsta meduza koje žive u Jadranskom moru ima i onih čiji dodir žari, izaziva jače »opekline« na koži. One su uglavnom rijetke, a u dodiru s njima svaka koža nije jednako osjetljiva. Kod nekih reakcija je bolna, crvenilo biva jako vidljivo i dugotrajno, stvaraju se vodeni mjehurići… pa ponekad treba potražiti i liječničku pomoć. Kod drugih se to opet manifestira u blažem crvenilu s malo svrbeža. Pamtim davnu masovnu pojavu tih »opasnih« meduza uz našu obalu. Jasno, u ljetnim mjesecima. Bile su male ali vatrene, »stradali« su mnogi kupači. Da je i tada stvorena panika, ne treba posebno isticati. Čitav naš Jadran bio je pod njihovom opsadom.


Bliski susret

 


Prije koju godinu, ne tako davno, osobno sam imao bliski susret s velikom meduzom. Mogao bih reći ogromnom, ali ne želim pretjerivati. Prilikom izrona s nevelike dubine, jer u mojim godinama rijetki mogu duboko zaroniti, u neposrednoj blizini obale, desnim bokom i rukom osjetio sam dodir nečeg velikog i sluzavog. Nakon izrona osvrnuo sam se oko sebe i u neposrednoj blizini ugledao nešto veliko okruglo, bjelkasto prozirno. Ponovo sam zaronio i prišao bliže… Jasno mi je bilo – meduza! Tijelo veliko, okruglo, bez dugih krakova. Sporo se kretala, pa sam je lako pratio. Klobuk obrubljen lijepom plavom bojom, djelovao je poput svojevrsnih kapica. Skladno se pokretao. Tako je plivala. Koliko je bila velika? Teško je decidirano govoriti, maska pod morem povećava. Po mojoj procjeni, klobuk je imao promjer četrdesetak, ukupna dužina šezdesetak centimetara.


Tak nakon stanovita vremena počeo sam razmišljati – dodirnula me meduza a ništa me ne peče. Dodirnula me po čitavom desnom boku, od pazuha do natkoljenice i čitavu ruku. Pomislio sam – je li to prava meduza? Zabune ne može biti, toliko poznajem stanovnike mora. Kasnije, po literaturi sam je identificirao – hrvatski naziv joj je morska pluća.

Recimo još nešto što je dobro znati o meduzama. One se ne kreću samostalno, već plutaju, nose ih morske struje. Zato, prilikom njihova masovna pojavljivanja u Jadranskom moru najprije pohode našu obalu i otoke. Na talijansku stranu, eventualno, dospiju preživjeli ostaci. Možda ih u međuvremenu rastjeraju i razbacaju veliki valovi, kakva iznenadna nevera.


Morska pluća – Rhizostoma pulmo


U Jadranskom moru najučestalije meduze su uhati klobuk, morska mjesečina, morska pluća i mediteranska meduza. Ne znam koliko nam ovi nazivi znače? Za njih se u stručnoj literaturi navodi da su autohtone vrste. Dodir morske mjesečine čovjeku može prirediti najviše neugodnosti. Ona je ta mala, ali vatrena! Klobuk joj naraste u promjer do šest, a lovke su dugačke do 20 centimetara. Boja je ružičasta posuta ljubičastim točkicama. Za neupućene, a takvih nas je većina, djeluje privlačno. Za čovjeka je opasna iz razloga što boravi neposredno ispod površine, ne dublje od 10 metara. Životni joj je prostor na pučini, ali je morske struje često donesu do obale. U kontaktu s njom čovjek osjeti jaku bol, a na koži nastanu rane slične opeklinama koje teško zarastaju. Ponekad na koži ostanu trajni ožiljci. Nezgodno je i to što se ta meduza pojavljuje u velikim plovama, a utješno što se ne pojavljuje često.


Nema opasnosti


Uhati klobuk najučestalija je jadranska meduza. Tijelo, odnosno klobuk, djeluje prozirno, i naraste do promjera 20 centimetara. S doljnje strane klobuka nalazi se 16 većih lovki i mnoštvo sitnih, tankih na rubu klobuka. Lako je prepoznatljiva. Na gornjoj strani klobuka ima četiri spolne žlijezde potkovasta izgleda što djeluju poput nacrtana cvijeta. Uhata klobuka kupači se ne trebaju bojati, dodir njenih lovki ne žar. Uz to, u našem je moru najviše prisutna u proljetnim mjesecima. Iako, lako ćemo je vidjeti i sada, blizu površine.


Najveća jadranska meduza ima naziv morska pluća. Za njegov nastanak nisam se raspitivao. Najveća, ali ne previše rasprostranjena. Njen klobuk ima oblik svojevrsne kugle kojoj promjer može iznositi do 60 centimetara, a težina 10 kilograma. Vanjština joj djeluje atraktivno – boja je bijela s plavičastim odsjajem, posebno izraženim na rubu klobuka. Umjesto karakterističnih dugih lovki, ima sedam – osam kratkih, debljine palca, najčešće iste boje kao rub klobuka. Ispod klobuka gotovo redovito plivaju manje ribe, tu nalaze zaštitu. Dodir te velike meduze potpuno je bezopasan, eventualno može rezultirati lakšim osipom kože. Ona se pojavljuje pojedinačno.


Morska mjesečina – Pelagia noctiluca


U posljednje vrijeme najviše se govori o kompas meduzi, rijetkoj jadranskoj vrsti. Više je stanovnik Atlantskog oceana i Sredozemnog mora. I, kao i uvijek, skloni smo pretjerivati. Istina je, ove godine bilježi se njeno puno češće pojavljivanje, što se može smatrati neuobičajenim za naše more. Upravo početak ljeta vrijeme je kada se češće viđa blizu obale. Njen klobuk naraste do 30 centimetara, a lovke do jedan metar u dužinu. Za čovjeka je opasna, ne baš poput morske mjesečine, ali nakon dodira s njenim lovkama nastaju plikovi slični opeklinama. Zato, prilikom kupanja potreban je oprez. Prepoznatljiva je po žutosmeđem uzorku na površini klobuka, koji sliči kompasu.


Ožiljci


Kako se zaštiti od meduza? Ovo pitanje često slušam u ljetnim mjesecima, čak i onda kad se ne govori o najezdi meduza. Kada bi odgovor bio jednostavan nitko se ne bi žalio »da ga je meduza opekla«. Prilikom kupanja najčešće ih ne vidimo, dok odjednom ne osjetimo jaku bol, pečenje i svrbež. Tada je kasno za poduzimanje bilo kakve preventive. Pojedinačnu meduzu, ako je pravodobno uočimo, lako se može izbjeći. Najgore je kad plivač uleti u masu malih, ali opako vatrenih meduza. Nema načina da ispliva netaknut! Pretjerano mlataranje rukama, u pokušaju da ih se otjera od sebe, rezultirati će još većim opeklinama.


Otrov meduze na čovjekovoj koži izaziva crvenilo, plikove, osip i otekline, bol je slična bolu od opekline. Nastale promjene, pa čak i ožiljci mogu se zadržati mjesecima. Nakon »susreta« s meduzom većina ljudi reagira instinktivno i čine ono što ne smiju – mjesto dodira počnu trljati, nastojeći ukloniti lovke. Time, međutim, čine suprotno, još više ih utrljavaju u kožu.


Opečeno mjesto treba isprati morskom vodom, nikako slatkom. Tim postupkom odstranjuju se lovke. Da bi ih se do kraja uklonilo i neutraliziralo, opeklina se polije octom, ili se na nju stavi octene obloge, da ne bi došlo do infekcije. Umjesto octa, može poslužiti i limunov sok, ili farmaceutski alkohol. Ako na moru nema ničega drugoga, što je lako moguće, na opeklinu se može pomokriti. Moguće je i stvaranje vodenih mjehura, kao kod toplinskih opeklina. Njih se ne smije istiskivati ili bušiti. U nepovoljnijim situacijama treba što prije potražiti pomoć liječnika.