Za razliku od rtova koji su istake kopna u more, sva mjesta na kojima se more uvuklo u kopno smatraju se uvalama.

U zavisnosti od okolnog terena, prvenstveno se rukovodeći smjerom kurenta u odnosu na obalu, odnosno stranama svijeta, uvale mogu zadržavati ribu ili pak biti potpuno prazne.

Ipak, ma koliko se činilo jednostavnim, o pravilu je teško govoriti jer se često događa da naizgled jednako konfigurirani tereni imaju oprečne uvjete. Tako se primjerice na mnogim mjestima u Velebitskom Kanalu obalnim ribolovcima zanimljiva riba većim dijelom zadržava na rubovima plitkih uvala. Premda plitke i položene na manje-više jednolično strmom terenu, te uvale predstavljaju svojevrsnu raznolikost pružajući ribi ipak nekakav osjećaj sigurnosti. Jedno od najrazvikanijih takvih mjesta je Barića Draga gdje se u jesenskom periodu izvrsno love arbuni ali i zubaci.

Nasuprot takvim valama, plitke uvale na vanjskoj strani Dugog Otoka, unatoč manje-više istom položaju u odnosu na smjer kurenta i strane svijeta, ne drže ribu jer su izložene stalnom udaru južnih i zapadnih valova.

Ukoliko je uvala jako plitka i razvučena, najčešće predstavlja samo nastavak okolnog terena bez mogućnosti formiranja vlastitog eko sustava. No kada je uvala duboka tada se može govoriti o specifičnim uvjetima koji su rezultat izoliranosti od okolnog terena.

Jedan od posebno plastičnih primjera takve specifične izoliranosti je uvala Telašćica na Dugom otoku koja je toliko duboka i zatvorena da ima vlastite otoke, rtove i uvale. Telašćica je samostalni eko sustav u kojem se praktički ne događaju nikakve veće promjene osim na dijelu gdje se spaja s morem.

Prosječno duboke uvale u pravilu se odlikuju nešto slabijim protokom kurenta, pri čemu se često događa da kurenat iz uvale izvlači more što je za neke oblike ribolova poput lova á volo sistemima vrlo zgodno. Izbačena ješka u toj situaciji bude nošena kurentom dalje od obale što naravno povećava šansu za ulovom.

Posebnu pažnju treba obratiti na podzemne vode koje su zapravo djelomično i sudjelovale u formiranju dobrog dijela plićih uvala.

Naime, usjek koji se spušta prema moru i u dnu kojega senalazi uvala, redovito je bogat skrivenim kanalima kojima se u more slijevaju oborinske vode. U nekim je situacijama ta pojava konstanta tako da su vrulje stalna postava. Naravno, takve su uvale za koji stupanj hladnije od okolnog mora i zbog bočate vode često stalno okupljalište brancina i podlanica.

Plitke uvale koje se strmo ruše u dubinu najčešće nisu pogodne za neki kvalitetniji obalni ribolov jer, iako na suhom dijelu i izgledaju kao uvala, u podmorju je taj dio obale najčešće samo zatrpano plitko uleknuće koje nema nikakav konkretniji utjecaj na život u podmorju.

Općenito, u ribolovu u uvalama kao lovne pozicije treba birati strane uvale, bliže krajevima, a ne samo dno uvale. S tako odabranih pozicija se lako može pročešljati veći dio uvale, pri čemu je onaj najzanimljiviji dio mora na kojem se nalazi rub kurenta, uz malo vještine i sreće, također lako dostupan.

A s obzirom na smjer kurenta, uvijek treba odabrati onu stranu uvale na kojoj se nećemo morati boriti protiv strujanja.