Podvodnim ribolovcima u potrazi za hobotnicom u velikom dijelu pomažu graditeljski tragovi koje hobotnica u uređenju okoliša neoprezno ostavlja u neposrednoj blizini svog zaklona. Naime, svo kamenje, ljušture i pokretne dijelove dna koji joj smetaju u njenoj nastambi, hobotnica će izbaciti na sam ulaz bez ikakve kamuflaže. Također će, ukoliko joj se to učini prikladnim, dovući kakav kamen kao ukras za svoj dom. Upravo zato, u pretrazi dna, na svaku svježe izbacanu gomilicu pijeska ili kamenja, treba obratiti posebnu pažnju.

No katkad i drugi stanovnici podmorja mogu odati položaj dobro skrivene hobotnice. Tako se pirga, poznata po svojoj pohlepnoj proždrljivosti, privučena lelujanjem kože i krakova koji na nju djeluju gotovo hipnotičkom privlačnošću, vrlo često zadržava pred samom rupom hobotnice U takvom je vrebanju pred rupom u stanju provesti i više sati, pa u potrazi za hobotnicom i na njih svakako treba obratiti pažnju.

Hobotnica na dnu rijetko kada bježi. Najčešće se nastoji samo zavući u kakav procjep čvrsto se priljubljujući uz dno. Pritom će se, kad procijeni da je u opasnosti, ako je u mogućnosti, uvijek zavući u isto skrovište. Zato s hicem ne treba žuriti. Ako se može, najpraktičnije je ciljati između očiju čime se postiže najveći šok. Naime, nastrijeljena se hobotnica najčešće nakon hica još čvršće priljubi uz dno, što početnicima može stvoriti poprilične teškoće, pogotovo ako je nastrijeljena na većoj dubini. Osim toga, tako pogođena hobotnica nikada ne ostaje u mjestu, već se puzeći nastoji zavući u najbliže sklonište povlačeći za sobom i strijelu, a onda preko konopca i pušku. Zato je jako važno nastrijeljenu hobotnicu čim prije odlijepiti od dna, pa makar i s nekoliko kilograma kamenja kojih se, nakon što se hobotnica odvoji od dna, zapravo vrlo lako osloboditi.

A ako se pak nalazi u rupi, tada ju je najpraktičnije samo nabosti na strijelu bez ispucavanja i rizika od loma ili krivljenja strijele uslijed sudara s dnom.

U oba slučaja, neposredno nakon hica i odvajanja od dna, poželjno ju je nožem dodatno probosti između očiju nakon čega se gotovo potpuno umrtvi.

Inače je zbog mišićavog tijela hobotnicu puno praktičnije gađati ostima nego harpunom.

Nastrjeljivanje velike hobotnice katkad može biti i vrlo opasno, pogotovo ako hobotnica ima dovoljno čvrsto uporište u svom skloništu. Držeći se s nekoliko krakova uz podlogu i istovremeno ostalim kracima obuhvativši ronioca, može ga pod morem zadržati puno duže nego je planirano. Nažalost, crna statistika bilježi nekoliko, upravo takvih slučajeva koji su po ronioca završili kobno.

U takvim je situacijama, ukoliko nemamo nož, rukom potrebno potražiti lijevak hobotnice i stisnuti ga tako da joj se onemogući disanje, nakon čega stisak njenih krakova u kratkom vremenu popušta, a što bi trebalo biti dovoljno za oslobađanje iz smrtonosnog zagrljaja.