Ravno položene obale ujednačenog izgleda i bez ikakvih odstupanja su ribolovcima uvijek bile problematične. Na njima se uvijek čini da je potpuno svejedno na koju stranu i koliko se daleko zabaci sistem jer je sve isto. I kurenat manje više na isti način prolazi cijelom dužinom što samo pojačava dojam jednoličnosti. Nažalost, na takvoj obali je uistinu teško naći nekakvu točku za koju bi se moglo na prvi pogled reći, to je mjesto s kojeg treba loviti.

Ipak, takav se dojam stiče samo površnim pregledom. Koliko se god činilo jednoličnim, podmorje uvijek krije nekakvu nepravilnost koja drži ribu i koju tek treba otkriti.

Prva stvar na koju valja obratiti pažnju dolaskom na poziciju je konfiguracija obalnog terena. Naime, podmorje je najčešće tek nastavak obalnog slijeda i stoga je uglavnom vrlo predvidivo. Strme obale koje se ruše u more pod površinom uglavnom nastavljaju svoj pad, što je očito i po tamnoj, plavoljubičastoj boji mora uz samu obalu. Nasuprot tome, blago položene obale nastavljaju svoj blagi spust i pod morem.

Ukoliko je teren pjeskovit, more je uglavnom zelenkaste boje, dok su eventualne tamnije zone područja zaraštena algama, najčešće posidonijom.

Ako je tako položen teren pak kamenit, tada se položaj kamenja i stijena zbog plitkog mora uglavnom jasno razabire.

Ukoliko je pak dubina tolika da se dno ne vidi, a opet ne toliko velika kao na obalama s liticama, tada opet valja obratiti pažnju na obalnu konfiguraciju koja nam jasno govori o tipu dna. S obzirom na smjer i kut pružanja kamenih slojeva na kopnenom dijelu, nije teško iščitati način na koji su stijene položene na morskom dnu, odnosno ustanoviti pružaju li se ‘kanjoni’ okomito na obalnu liniju ili pak leže paralelno s obalom.

Dakle, u skladu s konfiguracijom terena bira se pozicija na kojoj se može boraviti, bez posebnog truda sisteme zabacivati i ulovljenu ribu glatko prihvatiti.

Najizglednije su pozicije one koje pokazuju bilo kakvo odstupanje, pa makar i u sastavu stijena. U podmorju će takva razlika vjerojatno biti bitno izraženija, što se sa potpunom sigurnošću može ustanoviti samo na jedan način – sondiranjem dna.

Naravno, u obalnom ribolovu nema ni govora o sondiranju klasičnim sonderom. Iako postoje minijaturni sonderi s vlastitim pogonom na daljinsko upravljanje, na moru ih nitko ne koristi. Osnovni je razlog njihova visoka nabavna cijena i zbog agresivne morske sredine vrlo kratak radni vijek.

Zato se uglavnom sve svodi na pažljivo prepipavanje terena zabačenim olovnicama i pamćenjem zanimljivih detalja.