Sistem se slaže od osnovnog najlonskog monofila maksimalne debljine 0,20 milimetara na koji se preko sitnog zogulina nastavlja fluorokarbonski predvez promjera od 0,14 do 0,18 milimetara s dva brka nejednake dužine. Kraj sistema je oboružan sitnim crystal udicama, širine luka ne manjeg od 8 milimetara.
povezane vijesti
- Koliko se daleko usuđujete zabaciti svoj ribolovni sistem? Ukoliko koristite shock leader tada nikakvog ograničenja ne trebate imati
- Iz svijeta znanosti – Andrej Gajić objavio rad o nalazu morskog psa prasca s leucističnim poremećajem pigmentacije
- Škrt na riječima, dobar u panuli. Povukao iglicu na 18 metara dubine pa nasukao cara od 4,3 kilograma
Brojne su ribolovne tehnike kojima se pokušavaju nasukati kapitalni primjerci pri čemu je ‘ribolov propadanjem’ svakako jedna od popularnijih tehnika, pogotovo kod početnika, ali u pojedinim situacijama i kod prokušanih majstora udice.
Za ribolov ovom tehnikom sistem se slaže od osnovnog najlonskog monofila maksimalne debljine 0,20 milimetara na koji se preko sitnog zogulina nastavlja fluorokarbonski predvez promjera od 0,14 do 0,18 milimetara s dva brka nejednake dužine. Kraj sistema je oboružan sitnim crystal udicama, širine luka ne manjeg od 8 milimetara.
Radi daljeg dometa može se koristiti i vodena kugla, no to znatno umanjuje i otežava detekciju griza.
Idealna ješka je dagnja, ali i riblji fileti, kao i živi gavuni ili kozice, pri čemu su na meti sve ribe u gornjem i srednjem sloju mora.
Udice se izbacuju u lovnu zonu, nakon čega se cijelo vrijeme struna održava lagano napetom. Sistem se pušta da lagano propada kroz slojeve mora tražeći ribu. Potrebno je kontrirati pri svakom napinjanju ili trzanju strune. Kontre moraju biti kratke i oštre, a opet dovoljno mekane da udice pri promašenoj kontri ostanu u lovnoj zoni ili da se ulovljenoj ribi ne potrgaju osjetljiva usta.
A posebno je zanimljivo da se ovako može loviti i štapom, i iz ruke, jednako uspješno s kraja i iz barke..
