RIBOLOVNE TEHNIKE

Lovite li i vi na fermu? Evo nekoliko detalja koji vam mogu pomoći

Boris Bulić

Ukoliko se na fermu lovi iz ruke, sve što je potrebno je motovilo sa stotinjak metara najlonskog monofila promjera ne tanjeg od 0,45, klizna olovnica i kvalitetna udica. Ukoliko se lovi pomoću štapa, tada struna može biti i tanja, no ipak ne ispod 0,35 milimetara.



Jedan od najstarijih i najrasprostranjenijih načina pridnenog obalnog ribolova udicom je ferma. Iako je ova tehnika ponajviše namijenjena ribolovu podlanica i ostale oborite ribe, s njom se može uloviti većina uzobalnih vrsta. Iako su se s vremenom razvili mnogobrojni varijeteti ove ribolovne tehnike obogaćeni nizom poboljšanja, klasične su ferme kod mnogih ribolovaca još uvijek prva i jedina metoda, i to prvenstveno zbog kontakta između ribolovca i ulovljene ribe koji teško da može biti neposredniji. Iako se na prvi pogled može činiti vrlo primitivnom i nezahtjevnom tehnikom, ribolov fermama zahtijeva prilično iskustvo. Osim dobrog poznavanja mikrolokacija, izuzetno je važno uočiti i prepoznati sve one sitne znakove koji nam govore o ribljim aktivnostima s druge strane strune, pri čemu se bez kvalitetne upućenosti u morske mijene, mjesečeve faze i lokalnu vremensku prognozu gotovo i ne isplati odlaziti u ribolov.


Pribor za ovu tehniku je jednostavan.





Ukoliko se lovi iz ruke, sve što je potrebno je motovilo sa stotinjak metara najlonskog monofila promjera ne tanjeg od 0,45, klizna olovnica i kvalitetna udica. Ukoliko se lovi pomoću štapa, tada struna može biti i tanja, no ipak ne ispod 0,35 milimetara.


Poželjno je da štap bude duži, veće akcije, ali ne prekrut. Idealnima su se pokazali carp modeli upravo zbog svoje progresivnosti prilikom zamaranja. Relativna sporost u kontriranju nije prepreka, jer ferme i ne traže trenutnu kontru.



Rola bi trebala imati slobodni hod špule te snažnu i pouzdanu kočnicu. Naime, nakon zabacivanja i zatezanja strune, idealno je aktivirati slobodni hod špule podešen na minimalni otpor, čime se plahim ljuskavkama poput podlanice ostavlja neophodan ‘manevarski prostor’ u kojem riba ješku ispituje, povlači i procjenjuje. S obzirom na veličinu, preporučuju se modeli veličine 40.


Struna bi trebala biti najlonska monofilna, i to prvenstveno zbog činjenice da nakon zabacivanja struna uglavnom liježe na dno. Upredenica u kontaktu s oštrim stijenama, školjkama i obraslim i nazubljenim stablima algi pada na ispitu izdržljivosti.



Idealno bi bilo imati kakav nosač za štapove, poput rod-poda ili tripoda. Budući da se na fermu rijetko lovi samo s jednim priborom, bez adekvatnog nosača neminovno dolazi do oštećenja opreme. Mikroogrebotine nastale spuštanjem štapova na stjenovitu podlogu vrlo brzo prerastaju u oštećenja koja vode lomu štapa. Rola je jednako tako podložna oštećenjima koja otvaraju put soli pogubnoj za metalne dijelove.


Predvez bi trebao biti fluorokarbonski, naravno ukoliko ga uopće ima. Ferme s predvezom se formiraju od osnovne strune promjera 0,35 – 0,60 milimetara na koju se navuče klizna olovnica težine 30 – 100 grama. Slijede zogulin i predvez u pravilu promjera 0,10 milimetara tanji od osnovne, dužine 30 – 80 centimetara (dužina predveza raste sa zatravljenošću dna). Sve završava udicom veličine primjerene očekivanoj lovini.


Drugi tip ferme isključuje predvez. Olovnica je na osnovnoj struni, baš kao i udica. Na taj se način olovnica nalazi tik uz udicu, što uvjetuje prezentaciju ješke isključivo na dnu.