Pagar (Pagrus pagrus, Linnaeus, 1758) je iba iz porodice ljuskavki (Sparidae)

naraste do 75 centimetara dužine i može težiti do 9,5 kilograma. Ima ovalno, bočno stisnuto tijelo s jakom glavom i istaknutim čelom na koje se nastavlja izraženi prednji dio hrpta. Čeljusti su snažne, s jakim, ali tupim zubima. Krljušt je krupna i pokriva cijelo tijelo. Bočna je crta istaknuta i vidljiva cijelom dužinom. Sve su peraje dobro razvijene, a posebno repna koja ima bjeličasti rub.

Boje je crvene do ružičaste, s leđne strane tamniji, prema trbuhu sve svjetliji, dok mu je trbuh srebrnobijel. Katkad bude okomito široko isprugan svjetlijim i tamnijim prugama.

Oko očiju ima zatamnjenje koje se poput maske proteže preko čela do gornje gubice. Juvenilarni primjerci imaju plavičaste mrljice između očiju.

Pagar je tipična bentoska vrsta koju nalazimo duž cijelog Jadrana na dubinama od 10 pa sve do 160 metara. Preferira tvrda i obrasla dna na vanjskim stranama dalmatinskih otoka, pučinske brakove, a posebno se rado zadržava uz olupine kao samotar gdje mu ishranu čine ribe, glavonošci i rakovi.

Mrijesti se krajem ljeta i početkom jeseni.

Iako se može uloviti tijekom cijele godine, najbolji se rezultati postižu u toplijim mjesecima i to parangalima, kančenicom te teškom panulom.

Parangali namijenjeni lovu pagra su zapravo parangali za bijelu ribu, najčešće s 50 udica, malo pojačane konstrukcije. Prame su promjera 0,70 do 0,90 milimetara, a udice širine luka 18 do 26 milimetara. Ovi se parangali u pravilu polažu uz olupine brodova i zrakoplova ili u podnožju pučinskih brakova. Ješka je cijela srdela ili lignja.

Kančenica za pagra je konstrukcijski identična kančenici za bilo koju bijelu ribu, s tim da su i ovdje svi elementi malo grublji i jači. Tako je osnova predveza najčešće promjera 0,80 do 0,90 milimetara, dok su prame promjera 0,70 do 0,80 milimetara, duge 60 do 80 centimetara. Širina luka jakih kovanih udica je 20 milimetara.

Najdonja je prama s osnovom predveza spojena preko trokrakog zogulina metar iznad olovnice, tako da nakon spuštanja sistema na dno ješka ostaje iznad dna.

Premda se mogu koristiti i tri prame, najčešće se koristi samo jedna ili eventualno dvije.

Ješka može biti svježa srdela ili živa riba ulovljena na licu mjesta (knez, kanjac, špar… ), no najboljom se pokazala živa lignja koja se ješka glavom prema osnovi predveza. Tako naješkana lignja će, u trenutku kada je pagar napadne, u pokušaju bijega napeti pramu i omogućiti najkvalitetnije kačenje. Naravno, kada se lovi živom lignjom, tada je u igri samo jedna prama.

A panula za pagra kao poseban alat zapravo i ne postoji, već se za lov koristi klasična teška panula koja se u zavisnosti od terena i sklonosti ribolovca potapa downriggerom, gvardijanom ili pak klasičnim integriranim olovnim otežanjem kakvo je na viškoj panuli. Iako se povremeno bilježe ulovi ostvareni varalicom, glavna ješka u panuli za pagra je živa lignja.

Bez obzira kojom tehnikom i priborom lovili pagra odabir prave pozicije je pola uspjeha, što je, naravno, bez kvalitetne elektroničke podrške zapravo samo ‘pipanje u mraku’.

Mada nešto manje ukusan od zubaca, pagar je s gastronomskog stajališta uvijek tražen i visoko cijenjen. Može se pripravljati na sve poznate načine, no najčešće se priprema pečen na žaru ili kuhan.