RIBLJE VRSTE

Lovite li ciljano kanjca? Na nekim dijelovima naše obale je posebno cijenjen kao iznimno ukusna riba

Boris Bulić

Kanjac voli kamenita, obrasla dna i premda je znatno brojniji u zatvorenim kanalima, rado se zadržava i na otvorenim brakovima. Najbolje se lovi na prijelazu s kamenitog na ljušturasto-pjeskovito dno ili pak na ravnim dnima uz nakupine kamenja ili uz rubove podmorskih livada…



Kanjac (Serranus cabrilla, Linnaeus, 1758) je riba iz obitelji vučica (Serranidae).


Rijetki su primjerci dulji od 35 centimetara i teži od 0,45 kilograma.


Prosječna veličina ulovljenih kanjaca se uglavnom kreće oko 0,15 kilograma.




Kanjac je karakteristične narančasto-crvene boje sa sedam do osam okomitih, nešto tamnije smeđih prugastih zatamnjenja uz tri narančaste ili žućkaste uzdužne pruge na bočnom trbušnom dijelu.


Primjerci koji žive na ogoljenim staništima sa više pijeska redovito su svjetlijih, ponekad gotovo sivih nijansi.



Usta su mu u odnosu na glavu i tijelo velika, puna sitnih oštrih zubiju što odaje proždrljivog i uvijek gladnog lovca.


Rubovi škržnih zaklopaca su ozubljeni, a leđna peraja naoružana nizom od desetak oštrih perajnih šipčica.


Kanjac je hermafrodit što znači da ima obilježja oba spola.


Mrijesti se krajem proljeća i početkom ljeta.


Glavna su mu hrana sitni bentoski beskralježnjaci, u prvom redu rakovi, zbog čega ga se smatra posebno štetnim za naselja jastoga.


Nalazimo ga po cijelom Jadranu od plitkog mora do čak 500 metara dubine, no najučestaliji je na dubinama od oko 40 metara.


Voli kamenita, obrasla dna i premda je znatno brojniji u zatvorenim kanalima, rado se zadržava i na otvorenim brakovima.



Najbolje se lovi na prijelazu s kamenitog na ljušturasto-pjeskovito dno ili pak na ravnim dnima uz nakupine kamenja ili uz rubove podmorskih livada, uvijek na samom dnu ili neposredno iznad dna. Naravno, ne smijemo zaboraviti ni olupine koje su kanjcima posebno drage.


Budući da je proždrljiv, progutati će gotovo sve što mu se ponudi. Jedini ključni uvjet za uspješan ribolov je zapravo njegova prisutnost.



Iako po prirodi halapljivo guta gotovo sve što je jestivo, kanjac će se ipak ponajprije baciti na kakav mesni zalogaj, pogotovo ako je u pitanju očišćeni školjkaš poput dagnje, lakirke ili konjare, dok će sa posebnim tekom nasrnuti na svježeg gavuna, komad srdele, kozicu ili gambora.


Nasrtaj na udicu se najčešće očituje samo naglom promjenom težine.


Kod primjeraka izvučenih sa većih dubina redovito dolazi do ekspanzije zbog nagle promjene tlaka koju kanjci vrlo teško podnose.


Kanjac je riba ukusnog i lako probavljivog mesa, no unatoč tome nije redovit na ribarnicama. Može ga se spremati na sve poznate načine no najukusniji je kuhan.