Iako su glavoči rasprostranjeni po svim svjetskim morima neke se vrste ne mogu svuda pronaći. U našem moru žive dvije relativno rijetke vrste, glavočić sedlan (Chromogobius zebratus, Kolombatović, 1891) isprugan baš poput zebre sa oko 12 okomitih tamnih prugica i glavočić korčulanski (Corcyrogobius liechtensteini, Kolombatović, 1891) sitno crno istočkan.

Oni su zapravo jadranske endemske podvrste koje je svojevremeno klasificirao i opisao naš poznati ihtiolog Juraj Kolombatović. Valja spomenuti i glavočića pećinskog (Speleogobius trigloides, Zander et Jelinek, 1976) koji je endemska vrsta.

Ovaj glavoč bude dug do 2,2 centimetra, a ime je dobio po tome što nastanjuje pećine od 8 do 25 metara dubine. Crvenkaste je boje i vrlo je rijedak.

Pa iako ih se može naći i na dubinama preko 400 metara, glavoči uglavnom nastanjuju plitki uzobalni pojas do dvadesetak metara dubine. Zavisno od staništa različito su obojani no najčešće se radi o mramornom uzorku, zelenkasto-sivkasto-smeđih tonova.

Zahvaljujući takvoj obojanosti nenaviknutom su oku teško uočljivi sve dok se ne pokrenu.

Premda izgledaju bezazleno u podmorju predstavljaju prave napasnike jer gutaju sve što im se učini jestivo. Nerijetko se dogodi da pri udičarenju umjesto ješke nasrnu na olovnicu koja u tonjenju prva dotakne dno.

A usta glavoča nikako nisu bezopasna. Mesnate gubice kriju snažan čeljusni aparat naoružan nizom sitnih i vrlo oštri zubiju čija je uloga zadržati plijen. Ništa što dospije u usta glavoča ne uspijeva pobjeći.

No kako oni halapljivo gutaju sve što im se nađe pred gubicom jednako tako i svi ostali predatori bentosa glavoča smatraju posebno ukusnim obrokom. Nema predatora koji može odoljeti slasnom zalogaju kakav je glavoč.

Upravo zato mnogi ribari iz ‘stare garde’ svoje parangale namijenjene zubacima i brancinima još uvijek nadijevaju upravo živim glavočima.

Glavoč se najčešće lovi udicom no u ne tako davnoj prošlosti se lovio posebnim vršama od pruća. Te su vrše najčešće imale oblik velike boce sa ulubljenim dnom.

Osim vršama glavoč se lovio i šabakunom i kogojem, malim mrežama potegačama koje su se vukle na vesla.

I premda je nekada bio česta ciljana lovina, danas glavoč zauzima jedno od posljednjih mjesta na ljestvici priželjkivanih ulova. No gledano sa gastronomskog stajališta, takav je položaj neopravdan jer je glavoč vrlo ukusan frigan, pečen ili u brudetu.

Ako do sada niste probali, krajnje je vrijeme da to učinite. Naravno, uz obavezna dodatna dva, svim ljubiteljima dobre spize i kapljice znana plivanja – u ulju i vinu!