Ribolovni je uspjeh davno prestao biti u potpunosti ovisan o sreći. Sada u ribolov odlazi sa stanovitom garancijom čija razina ovisi jednim dijelom o kvaliteti opreme, drugim o elektroničkoj podršci, a trećim, nipošto manje bitnim o poznavanju morskih mijena. No što i na koji način pokreće more, mnogim je ribolovcima još uvijek tajna.
povezane vijesti
Baš kako je i tehnologija napredovala i kako su se ribolovne tehnike i pribor usavršavale, tako su se i ribe, da bi opstale, morale prilagoditi tom ribolovnom pritisku. Davno je prestalo biti dovoljno uzeti tunju i izaći na more. Sada je to znatno kompliciranije. No unatoč svom napretku i dalje postoji cijelo područje ribljeg ponašanja koje je mnogima nerazumljivo i teško shvatljivo. A zapravo je sve vrlo jednostavno jer je potrebno smo pogledati prema nebu i vidjeti kako izgleda mjesec koji je glavni krivac za većinu tih neobjašnjivih situacija.
MIJENA SE MJENJA
Premda su vjerojatno i prvi ribolovci primijetili, vrebajući do koljena u moru s kopljem u ruci, da su im se noge odjednom našle na suhom, tek je Isaac Newton ispravno protumačio ovu pojavu. Plima i oseka su pojave koje nastaju djelovanjem privlačne sile Sunca i Mjeseca na vodene površine. Na taj način nastaju vertikalna gibanja mora tzv. morske mijene. Zavisno od položaja tih triju nebeskih tijela plima, odnosno oseka ima različite razmjere.
Oseka katkad nasuče barke
Kad znanost o tome govori, čak i najjednostavnijim jezikom, neizbježan je sudar sa pojmovima kao što su centar mase, revolucija točke pojedinog tijela, ili kinematički zapis gravitacijske sile, a uz njih, opet, jednako neizbježno, ide i cijeli niz kompliciranih formula u kojima se odlično snalaze i plivaju samo matematičari, fizičari i stručnjaci koji se bave dinamičkom oceanografijom. No da bi nam u svoj toj zbrci ponešto ipak postalo jasno, vjerovat ćemo gotovim, istraženim i protumačenim činjenicama, za koje znanost jamči, pritom ne ulazeći dublje u istraživanje.
ŽIVE I MRTVE PLIME
Mjesec, Zemljin satelit, nastao je prije nekih 4,5 milijardi godina nakon sudara Zemlje sa tijelom veličine Marsa. Zemlja se tada upravo počinjala hladiti. Od tog vremena on neprekidno kruži oko Zemlje, od istoka prema zapadu, u približno istom pojasu kao i Sunce. Za obilazak Zemlje, Mjesecu je danas potrebno 24 sata i 48 minuta. Zbog nepoklapanja sa trajanjem Zemaljskog dana od 24 sata, Mjesec nije uvijek u istom položaju na nebu. Da bi zatvorio svoj ciklus i ponovo se našao u istoj točki potrebno mu je 27,5 dana.
Premda bitno manji od Sunca, zbog blizine, Mjesec ima znatno veću privlačnu moć. U točki na Zemlji koja je okrenuta prema Mjesecu djeluje privlačna sila u smjeru Mjeseca, dok je u suprotnoj točki plimna sila istog iznosa, ali suprotnog smjera. To znači da je, zbog rotacije Zemlje oko svoje osi, centrifugalna sila jača od privlačne sile Zemlje, Mjeseca i Sunca, pa plima nastaje i na strani suprotnoj od one na kojoj je Mjesec.
Na nekim dijelovima Jadrana plima često potapa najizloženije dijelove obale
Struka kaže da je u tom trenutku Zemlja nebesko tijelo koje je u stanju revolucije «izduženo» u smjeru radijus vektora revolucije. U isto vrijeme u točkama za koje je Mjesec na horizontu, morska je razina spuštena. Zbog svega toga se more ritmički diže i spušta u ciklusu od 6 sati i 12 minuta. Za 24 sata i 48 minuta more se dva puta podigne do svoje najviše točke i odmah potom krene naniže, tako da u jednom danu imamo dvije plime i dvije oseke.
Najjače plimne sile djelovat će kad se privlačne sile Sunca i Mjeseca zbrajaju, što se događa kada su Sunce i Mjesec otprilike na istom pravcu, za vrijeme tzv. sizigija. Tada Mjesec vidimo kao pun (uštap), ili ga uopće ne vidimo (mlađak), a što more dovodi do tzv. žive plime.
Za vrijeme kvadratura (prva i posljednja četvrt) ukupno je djelovanje Mjeseca i Sunca najslabije, jer se poklapaju visoke vode izazvane Suncem sa niskim vodama izazvanim Mjesecom, a to se na moru očituje tzv. mrtvim plimama.
