Većinu sam kostoroga ulovio kod Gromin Dolca, a i oko Zavale ih ima puno i to pravih komada od kojih su mnogi i preko dva kilograma teški. No unatoč veličini, nisu neki borci kad ih se ulovi.
povezane vijesti
- Jeste li ikada pokušali loviti brancina á volo? Ako niste, sada je pravo vrijeme za to
- Iznenađenje shore jigginga. Kad je već namjeravao odustati, zubatac mu u propadanju pokupio varalicu
- Koristite li svjetlo dok lovite lignje? Postoji puno načina za svijetljenje s tim da je najbolje rješenje definitivno potopivi feral
Sa Hvara nam se javio Miro Ivanković, zaljubljenik u more, podmorje i sve oblike ribolova. Strast koju osjeća prema ribolovu je, kako sam kaže nenadvladiva i nezaobilazna tako da ni rezultati koje Miro ostvaruje nisu zanemarivi. Ovoga je puta na suho izvukao kostoroga za kojega kaže da ga može dobiti baš kad god poželi.
– Živim u Vrisniku na otoku Hvaru, zaposlen sam trenutno u Pivca u Jelsi i zaljubljenik sam u more. Od malih nogu su mi udica i maska bili ono nešto bez čega nisam mogao i što me stalno vuklo. Tako sam već u ranoj mladosti non-stop ronio i uvijek gledao morski svijet i što se unutra, pod morem zbiva – priča nam Miro.
– Svako malo nešto novo dolazi u naše more, pa tako prije ili kasnije stigne i meni na pušku ili udicu. Tako sam vam se, evo, ponovo javio sa svojim ulovima, ovoga puta s kostorozima kojih je sve više na južnoj strani otoka – nastavlja Miro svoju priču.
– Sve ove neobične ribe su ulovljene na šulju do desetak metara dubine i to sve dok bi se ostatak obitelji otišao okupati u moru.
Većinu sam ulovio kod Gromin Dolca, a i oko Zavale ih ima puno i to pravih komada od kojih su mnogi i preko dva kilograma teški. No unatoč veličini, nisu neki borci kad ih se ulovi.
Stariju kći Miu koja ima 13 godina i nije puno briga za ribe i ribolov, ali zato mlađa kći Antea obožava papati ribu i naravno, s njima se i slikati.
A za razliku od kostoroga, ovaj kokot je ulovljen s ostima. Nije bio velik ali me zanimalo me što je, jer ga prije nisam vidio. Stvarno je lijepa riba za vidjeti – ispričao nam je Miro Ivanković.
