Ova samo naizgled krhka i bespomoćna bića, ritmički pulsirajući, lelujaju morskim prostranstvima. I dok su neke meduze velike tek koji milimetar, neke dosežu i preko šezdeset metara u dužinu. Nažalost, većina je izrazito opasna i susret s njima rijetko prođe bez ozbiljnih posljedica.
povezane vijesti
Premda se obično kaže da samo neoprezni plivači stradavaju od meduza, istina je malo drukčija. Od meduza stradavaju svi, i oprezni i neoprezni. Sigurni su jedino oni koji ne ulaze u more, no i tu postoji kvaka.
Meduze nasukane u naplavljenoj travi ili pijesku jednako su opasne kao i one koje plivaju. Bosonogi šetači ili djeca koja se igraju na pješčanom žalu najčešće su žrtve tako pritajenih žarnjaka.
Meduze nastanjuju sva mora. Kao najprimitivniji predstavnici tkivnih životinja imaju tijelo sastavljeno od samo dva sloja – epiderme i gastroderme s tim da je prostor između ta dva sloja ispunjen želatinoznom masom zvanom mezoglea.
Većina meduza ima tjelesnu šupljinu koja je višestruko razgranjena, uglavnom u obliku cijevi, zvona ili polulopte.
Sve meduze imaju lovke koje su naoružane vrlo učinkovitim žarnicama koje djeluju poput tempirane bombe.
Da bi se aktivirao otrovni mehanizam dovoljan je tek lagani dodir. Žarnice se lijepe za kožu pri čemu ističe otrov izazivajući svrab, pečenje i plikove.
Ožareno mjesto redovito otekne, a nerijetko dolazi i do grčenja lokalne muskulature.
Ukoliko je ožarena manja površina, potrebno je ukloniti zaostale trakove, a ožareno mjesto, ako je moguće snažno istrljati pijeskom.
Naravno, ako je opeklina izrazito bolna, takav je tretman nepotreban. Ožareno se mjesto ispere alkoholom, vinskim octom ili amonijakom koji će fiksirati i neutralizirati zaostale žarnice. Ožarena se površina nipošto ne smije ispirati slatkom vodom koja će aktivirati zaostale žarnice.
Ukoliko je ožarena veća površina tijela, unesrećenome treba čim prije pružiti liječničku pomoć.
Pečenje, bol, povišen krvni pritisak, ubrzano bilo, poremećaju u disanju, govoru i motorici su kod težih slučajeva tek neki od pratećih pojava.
U našem moru živi nekoliko vrsta meduza od kojih su najpoznatije morsko pluće (Rhizostoma pulmo, Macri, 1778), klobuk uhati (Aurelia aurita, Linnaeus, 1758), klobuk golemi (Cotylorhiza tuberculata, Macri, 1778) i morska mjesečina (Pelagia noctiluca, Forsskål, 1775).
Ponekad se dogodi da u naše more dopluta i portugalska galija (Physalia physalus, Linnaeus, 1758) čije se lovke vuku i preko 60 metara iza mjehurastog klobuka koji ispunjen plinovima pluta nad površinom. Susret s tim žarnjakom može biti koban.
Srećom, većina je meduza vezana uz pučinu, pa ih u obalnom dijelu ima znatno manje.
Ipak, morske struje potpomognute vjetrom znaju ponekad donijeti velike nanose tih želatinoznih bića stvarajući nepremostivu zapreku kupačima i svima koji žele ući u more.
U takvim je situacijama najpametnije ostati na obali ili potražiti dio mora u kojem meduza nema.
